Archive for category: Novosti

 

OZDRAVLJENJE GUBAVCA

Slavko Vranjković, sacerdos

 

Toliko toga je skriveno

u nama,

u krvi našoj.

 

Život i smrt,

kao ponornice

teku pa izbiju u bolesti.

 

Sve se uskovitla,

procvjeta

nemirom i zaboli.

 

Zdravi nas izbace

iz društva,

obilježe,

postajemo prijetnja

i stranci

njima i svojima.

 

Htjeli smo ga pozdraviti.

Izdaleka.

Mahnuo je rukom.

U očima

njegovim vidjeli smo samilost.

 

“Isuse, sine Davidov,

smiluj nam se!”

Vikali smo uglas.

Ušutkavali nas oni uokolo

zgroženi našim ranama.

 

Naredi da nas pozovu.

Od njegova dodira

poče ozdravljenje.

 

Ranjena koža buja,

raste, prska kao

pupovi u proljeće

i drhti

kao mlada vrba

nad vodom.

 

Nakon kupanja

u Siloamu

prvi put smo na mladoj koži

osjetili

topli popodnevni vjetar.

Kako se u ove hladne zimske dane više vremena provede u kući – nudimo Vam kvalitetno provođenje Vašeg vremena

uz izbor filmova uz koje možete ponešto i naučiti. Vrijedi pogledati. Gore desno primjetite izbornik FILMOVI.

 

Za početak preporuka filma Susret (2010) The Encounter sa Isusom kao konobarom, vrijedi pogledati.

 

Još puno filmova o svecima na stranicama portala Vjera i djela.

Dragi župljani i čitatelji našeg portala, svima Vama želim blagoslovljenu i sretnu novu godinu.

Na poklon vam evo moje pjesme koja će uskoro biti objavljena u mojoj novoj zbirci pjesama.

Budite i Vi Bogom bogati, jer ako je Bog s vama Tko će protiv Vas!

Vaš župnik, Slavko Vranjković – sacerdos

BOGOM BOGATI

Godini smo na početku

puni želja…

 

Ima takvih na sve strane.

Čovjek želi bogat biti za života,

radi, gradi, razgrađuje

i podiže kuće svoje do oblaka,

do pod nebo. Život mu je

bez molitve, dobrih djela.

 

Bog mu novac,

vječno gladan i vremena

i imanja, pa je gramzljiv, nezasitan.

Na svem štedi, nikom ne da,

na sve druge  zavist gleda, pa se ljuti,

pa boluje od  pakosti.

 

Nikad dosta.! Nikad dosta.

Gubi ljude, prijatelje gubeć` Tebe,

tražeć` vječnost u bogatstvu,

gubi sebe,

a kad umre i  nestane sve to osta` .

 

Sve je kod nas drugačije, kod kršćana…

 

Zahvalni smo za imanje,

kruh svagdanji, polja, znanje

dijeleći ga s braćom svojom.

Bogati smo mi u Bogu.

Puno srce, puna usta,

iza nas će svjetlost ostat,

a ne zemlja mračna, pusta.

 

Čovjek želi sretan biti,

pa to traži u provodu, igri,

piću, u radosti kratkotrajnoj

sve od danas pa do sutra.

Nikad dosta, nikad sretan,

jer mu toga puno treba,

da propjeva,  uznemiren pa se žali,

ne uživa željan sreće,

a uvijek mu baš to fali.

 

Zaboravlja…

 

da je sreća kad si čovjek,

kad si vjernik koji znade

da dijeleći više imaš,

da si  ovdje samo putnik

s mnogom braćom oko stola,

što dobrotom nebo grade.

Mi u tebi, ti u nama

trudeći se svednevice,

da bi drugi, našom vjerom,

prepoznali Tvoje lice.

 

Pusta želja…

 

Čovjek želi vječan biti,

pa se liječi, pomlađuje,

trag o sebi urezuje

u kamenu, u knjigama,

u pamćenju povijesnome.

Uznemiren.

Sve prolazi, sve nestaje

u vremenu i kad neće,

                                                                                                                                                                     smrt mu dođe u pohode,

pa umire u sjećanju,

u ljudima,

a Bog mu je davno umro.

 

Odlučimo mi kršćani…

 

U vjeri su  ljudi mladi,

godine se i ne broje.

Starih ima u mladosti i

mladića od godina – srca mlada,

duše mlade.

Takvi znaju vječne tajne,

po kojim se Ocu stiže.

 

Tijelom tvojim nahranjeni

svaki dan smo nebu bliže.

Govoriš nam sad o putu i o sebi.

Stvaraš tako ljude nove što

olujnim morem plove,

dok se zemlja nebom vrti,

a nas vodiš do života,

a od smrti.

Sad smo s Tobom novo nebo,

zemlja nova.

Riječi Tvoje zasijane

 sada rastu sve do ploda,

od susreta.

 

Mala klica od dobrote,

vjere, nade i ljepote

sluti nebo i gledanje Tvoga  lica.