zahvalnica2013

Dođite s hvalama…

 zahvalnica2013

 

Svake godine u ovo doba, na nedjelji Zahvalnici odjeveni u narodne nošnje s plodovima jeseni u rukama, zahvaljujemo dragom Bogu na svemu što nam je dao u protekloj godini. Tako je bilo i ove godine, lijepo i svečano zahvaljujući članovima KUD-a, zboru i mladom orguljašu. Vrijeme je bilo ružnjikavo i prohladno ipak to nije bio dovoljan razlog što je naša župna crkva zjapila neuobičajeno prazna.

Župnik kao i svaki puta nadahnut Duhom svetim, dodirnuo nas je snagom riječi. Spomenuo je tri majke kojima trebamo biti posebno zahvalni: našu majku koja nas je rodila, našu majku Mariju koja je rodila Isusa i majku zemlju koja nas, natopljena znojem orača i sijača te krvlju ratnika koji ju je obranio, danas izdašno nagrađuje i hrani svojim slasnim plodovima kao i kapljicom trsa koja nam ponekad u ovim tmurnim vremenima vrati izgubljenu radost i gotovo zaboravljeni osmjeh na zabrinuto lice. Naglašavajući vrijednost i snagu zemlje te koliko ona znači svakom rataru, citirajući Šovagovića iz „Sokol ga nije volio“ – „ZEMLJU NEDAM!“ grlo mu se toliko steglo da je prije nego je suza iz njegova oka potekla završio svoju propovijed sa meni neočekivanim i prijevremenim – Amen!

Budimo dakle zahvalni svima koji nam čine dobro, pa i onim drugima. Jer „Hvala“, ništa ne košta, a ima čudnovatu moć.

 

Nakon svete mise slijedilo je cijelodnevno župsko klanjanje Presvetom, sve do večernje mise.

uznesenje

Rođenje Blažene Djevice Marije – Mala Gospa

uznesenje

Rođendanska slavlja okupljaju ljude. Marijino rođenje okuplja Crkvu koja ga i liturgijski slavi, jer njeno rođenje najavljuje nešto daleko veće – Isusovo rođenje na Božić.

Bulom Ineffabilis papa Pijo IX. definirao je godine 1854. dogmu Bezgrješnog začeća: „Izjavljujemo, objavljujemo i potvrđujemo da je nauk koji drži da je Blažena Djevica Marija u prvom času svoga začeća bila osobitom Božjom milošću i povlasticom, zbog predviđanja zasluga Krista Isusa Spasitelja ljudskog roda, od svake ljage istočnoga grijeha sačuvana netaknuta, od Boga objavljen i da ga stoga svi vjernici moraju čvrsto i trajno vjerovati“.

Predaja i prije konačne definicije dogme slavi onu u koju se Božja milost izlila u trenutku njezina začeća. Crkva slavi Marijin rođendan; rođenje one koju je obasjala Božja naklonost, izabravši je kao suradnicu i suotkupiteljicu u povijesti spasenja. Njezin cjelokupni život, promatran od začeća pa do konca njezina života, usmjeren je isključivo prema ispunjenju jedne zadaće, da naime bude majkom Gospodinovom; jer ona inače nije ništa; jer ona inače nema nikakvu drugu zadaću; jer se čitavim svojim bićem, svom svojom snagom i u svim prilikama svoga života posvetila ovom jedinom određenju; radi toga je bila svagda i svugdje djevica, uvijek i svuda radi svog božanskog bogomaterinstva. Ono je bilo posebna milost njena života. Značenje njenog pristanka, izrečenog DA u poslušnoj vjeri, daje joj prvenstvo i blaženstvo među ljudima. Marija je od Boga izabrana. Već u njenom rodoslovlju vidi se navještaj pravog zvjezdanog sjaja.

Ona je od kraljevskog roda, od sjemena Abrahamova i od slavnog roda Davidova. Marija je ona, jedna i jedina, koja dolazi od Božje strane obećana starozavjetnim ocima u više navrata, označena tajnovitim čudesima i pretkazana proročkim iskazima. Marija je „žena jaka“ koju je tražio Salomon kad je govorio: Tko će naći ženu jaku? Ona je grm koji gori, a ne izgara; nova Eva; žena odjevena suncem. O Mariji govore vjekovi, pišu sveci. Možda su najljepše riječi o Majci Božjoj izišle iz pera svetoga Bernarda iz Clairvaux-a. On na poseban način časti Mariju pišući o njoj, istovremeno smatrajući nedostojnima sve jezike – i ljudske i anđeoske – i njihove govore o njoj. Govoriti o neizrecivom otajstvu, čini se neprikladno – govori svetac, jer:

„Svi je časte, svi je slave, i kako treba primaju. Iako se trse o njoj govoriti, ipak, što god se uzmoglo reći o neizrecivom, manje je dopadno, manje se sviđa i manje je prihvatljivo. Kako ne bi bilo neprikladno – što god o neshvatljivoj slavi – ljudska pamet može shvatiti?“

laudato

Lice žene

laudato

zupa nustar 1200

Mons. Đuro Hranić preuzeo službu nadbiskupa i metropolita

06-07 preuzimanje 1

 

Novi đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, mons. Đuro Hranić, u subotu, 6. srpnja, na svečanom liturgijskom slavlju u đakovačkoj katedrali-bazilici Sv. Petra preuzeo je nadbiskupsku službu, na koju ga je 18. travnja ove godine imenovao papa Franjo, nakon što je prihvatio odreknuće od službe dosadašnjeg nadbiskupa mons. Marina Srakića. Slavlju je nazočio apostolski nuncij u RH mons. Alessandro D’Errico, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, gotovo svi biskupi HBK, biskupi susjednih biskupskih konferencija, kao i predstavnici kršćanskih crkava i drugih vjerskih zajednica, predstavnici političkih vlasti države, županija i gradova, gospodarstvenici i brojni drugi predstavnici znanstvenih i kulturnih institucija, obitelji, vjernici i hodočasnici.

 

Pročitaj više na stranicama nadbiskupije.

zupa nustar 1200

SLIJEDI ME

Rado bih pošao

za Tobom,

svakodnevno,

dok u tkanje vremena

uplićeš

sve moje

i ono što mi drugi

daju,

sve boje s plavim nebom

nad vodom.

Odazivam se

kad u tvom glasu

osjetim

davne pozive

oca moga pokojnoga,

babe Ive što me

naučila

prve molitve,

majke moje koja me

odnjihala u kolijevci

vjere

pradjedovske.

Slijedim te dok otkrivam

tragove tvoje u ljubavi,

u onima

koje volim,

koji su me

ljubavlju

zadužili.

Iako se to ponekad

i ne vidi,

znam da sam

s Tobom

jer me nosiš

u naručju.

hranic

Mons. Hranić primio palij iz ruku pape Franje

hranicRIM (TU) – Na svetkovinu apostolskih prvaka Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja tijekom svečanog misnog slavlja u bazilici Sv. Petra u Rimu đakovačko-osječki imenovani nadbiskup i metropolit, mons. dr. sc. Đuro Hranić primio je iz ruku pape Franje palij, znak metropolitanske časti i dužnosti. Vunene palije Sveti Otac je blagoslovio te podijelio metropolitima koji su imenovani u posljednjih godinu dana, a uz mons. Hranića primila su ga još 34 nadbiskupa. Palij je liturgijski znak što ga nose nadbiskupi metropoliti, označava poseban vid zajedništva metropolita i Pape te vlast koju metropolit u zajedništvu s rimskom Crkvom po pravu ima u svojoj pokrajini.

zupa nustar 1200

Petar

Sjedim sam na

obali jezera i

gledam nemirnu površinu vode.

 

Tvoj glas

tražim

u vjetru,

u želji da oživim trenutak susreta.

 

Nebo gledam.

Ima boju očiju tvojih.

Nasukana lađa

na pješčanu obalu,

mreže prazne na vjetru.

 

“Bacite mreže za lov!”

rekao si,

a svu noć smo se trudili

uzaludno.

Poslušao sam.

 

Začuđeni ribari,

kao da nisam sazdan

od neba, vode i obale,

kao da nisam

rastao na jezeru.

 

Tvoja riječ bila je

jača

od straha

da neću

uspjeti.

 

A sada,

dok nebeskim mrežama

ljude lovim,

sjedim

malodušan.

sv20ivan

Rođenje svetog Ivana Krstitelja

sv ivanBLAGDAN 24. lipnja

Rođenje Isusova preteče i događaje u vezi s njime opisuje nam sveti evanđelist Luka u I. glavi svoga evanđelja ovako:

»Elizabeti dođe vrijeme da rodi. I rodi sina. Kad njezini susjedi i rodbina doznaše da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe, radovali su se s njom.

Osmoga dana dođoše da obrežu dijete. Htjedoše ga po ocu nazvati Zaharijom, ali majka njegova reče: ’Ne tako, nego neka se zove Ivan!’ Odvrate joj: ’Pa nitko se u tvojoj rodbini ne zove tim imenom.’ Znakovima upitaju oca njegova kako bi on htio da se zove. On zatraži pločicu i napisa: ’Ivan mu je ime.’ Svi se tome začude. U isti čas otvore mu se usta, a jezik mu se razriješi te je govorio i hvalio Boga.

 

 

I strah spopade sve žitelje u okolici. I u svoj se planini judejskoj pripovijedahu ti događaji. Svi koji su čuli za njih pohranjivali su ih u srcu i govorili: ’što će biti ovo dijete?’ I, doista, ruka Gospodnja bijaše s njim.

Tada se Zaharija, otac njegov, napuni božanskog nadahnuća te proročki kaza:’Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izraelov, jer se udostojao da otkupi narod svoj. I da nam podigne silna Spasitelja među potomstvom Davida, sluge svoga, kao što obeća od davnine na usta proroka svojih svetih, Spasitelja od naših neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze, da učini milosrđe koje obeća ocima našim i da se sjeti svetoga Zavjeta svoga, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu, da nam dopusti da mu bez straha, izbavljeni iz ruke neprijatelja, služimo u svetosti i pravednosti pred njim u sve naše dane.

A ti ćeš se, dijete, prorok Previšnjega zvati, jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da narodu njegovu pružiš spoznaju spasenja, koje biva oproštenjem grijeha njegovih, zahvaljujući milosrdnom srcu Boga našega, zbog koga će nas pohoditi Sunce s visine, da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj, da upravi korake naše na put mira.’

A dijete kako je raslo tako je jačalo duhom. Boravilo je u pustinji do onoga dana u koji se jasno očitovao Izraelu« (Lk 1,57–80).

 

 

zupa nustar 1200

Apostol

APOSTOL

 

                         Na završetku školske godine – riječi, riječi…, a djela?

 

Već smo se umorili od riječi

koje nemirne teku,

a iza njih ne stoji život,

srce još manje.

Govorimo, ponekad, da ne šutimo:

o Tebi i Ocu,

o nebu,

u želji da nas ojačaju poruke Tvoje,

osnaže, usprave kao jarboli.

Poželimo da nam se,

poput Tebe, izreći u jednoj

riječi, neponovljivoj. Od Tvojih drhti nebo

i čovjek postaje veći.

Kad progovoriš,

sebe daješ i ono

danas i sutra, što ne prolazi bez odjeka.

Nakon Tvoga glasa raste novo jutro

s novim danom u ljudima .

Kad Ti progovoriš riječ,

puna su je usta, srce puno,

u ušima odzvanja kao radost.

Naše jalove lete uokolo i ne obvezuju

niti se često kao eho vraćaju.

I ja sam u snovima dječak

na obali jezera.

Kad me pozoveš, neka u mojim

mrežama zastane vjetar

i nebo padne u

vodu kojom plovi moj čamac, nemiran

od čežnje za vječnošću.

Poželim da mi svane jutro i put,

da se ne dižem umoran,

prestrašen valovima i daljinom.

Snagu mi daj da te bar čujem

kao neki koji su te poslušali

pa mi se sunce ne bi skrivalo iza oblaka.

 

Slavko Vranjković – sacerdos