Archive for category: Novosti

Svake godine u ovo doba, na nedjelji Zahvalnici odjeveni u narodne nošnje s plodovima jeseni u rukama, zahvaljujemo dragom Bogu na svemu što nam je dao u protekloj godini. Tako je bilo i ove godine, lijepo i svečano zahvaljujući članovima KUD-a, zboru i mladom orguljašu. Vrijeme je bilo ružnjikavo i prohladno ipak to nije bio dovoljan razlog što je naša župna crkva zjapila neuobičajeno prazna.

Župnik kao i svaki puta nadahnut Duhom svetim, dodirnuo nas je snagom riječi. Spomenuo je tri majke kojima trebamo biti posebno zahvalni: našu majku koja nas je rodila, našu majku Mariju koja je rodila Isusa i majku zemlju koja nas, natopljena znojem orača i sijača te krvlju ratnika koji ju je obranio, danas izdašno nagrađuje i hrani svojim slasnim plodovima kao i kapljicom trsa koja nam ponekad u ovim tmurnim vremenima vrati izgubljenu radost i gotovo zaboravljeni osmjeh na zabrinuto lice. Naglašavajući vrijednost i snagu zemlje te koliko ona znači svakom rataru, citirajući Šovagovića iz „Sokol ga nije volio“ – „ZEMLJU NEDAM!“ grlo mu se toliko steglo da je prije nego je suza iz njegova oka potekla završio svoju propovijed sa meni neočekivanim i prijevremenim – Amen!

Budimo dakle zahvalni svima koji nam čine dobro, pa i onim drugima. Jer „Hvala“, ništa ne košta, a ima čudnovatu moć.

Nakon svete mise slijedilo je cijelodnevno župsko klanjanje Presvetom, sve do večernje mise.

Novi đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, mons. Đuro Hranić, u subotu, 6. srpnja, na svečanom liturgijskom slavlju u đakovačkoj katedrali-bazilici Sv. Petra preuzeo je nadbiskupsku službu, na koju ga je 18. travnja ove godine imenovao papa Franjo, nakon što je prihvatio odreknuće od službe dosadašnjeg nadbiskupa mons. Marina Srakića. Slavlju je nazočio apostolski nuncij u RH mons. Alessandro D’Errico, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, gotovo svi biskupi HBK, biskupi susjednih biskupskih konferencija, kao i predstavnici kršćanskih crkava i drugih vjerskih zajednica, predstavnici političkih vlasti države, županija i gradova, gospodarstvenici i brojni drugi predstavnici znanstvenih i kulturnih institucija, obitelji, vjernici i hodočasnici.

Pročitaj više na stranicama nadbiskupije.

RIM (TU) – Na svetkovinu apostolskih prvaka Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja tijekom svečanog misnog slavlja u bazilici Sv. Petra u Rimu đakovačko-osječki imenovani nadbiskup i metropolit, mons. dr. sc. Đuro Hranić primio je iz ruku pape Franje palij, znak metropolitanske časti i dužnosti. Vunene palije Sveti Otac je blagoslovio te podijelio metropolitima koji su imenovani u posljednjih godinu dana, a uz mons. Hranića primila su ga još 34 nadbiskupa. Palij je liturgijski znak što ga nose nadbiskupi metropoliti, označava poseban vid zajedništva metropolita i Pape te vlast koju metropolit u zajedništvu s rimskom Crkvom po pravu ima u svojoj pokrajini.

BLAGDAN 24. lipnja

Rođenje Isusova preteče i događaje u vezi s njime opisuje nam sveti evanđelist Luka u I. glavi svoga evanđelja ovako:

»Elizabeti dođe vrijeme da rodi. I rodi sina. Kad njezini susjedi i rodbina doznaše da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe, radovali su se s njom.

Osmoga dana dođoše da obrežu dijete. Htjedoše ga po ocu nazvati Zaharijom, ali majka njegova reče: ’Ne tako, nego neka se zove Ivan!’ Odvrate joj: ’Pa nitko se u tvojoj rodbini ne zove tim imenom.’ Znakovima upitaju oca njegova kako bi on htio da se zove. On zatraži pločicu i napisa: ’Ivan mu je ime.’ Svi se tome začude. U isti čas otvore mu se usta, a jezik mu se razriješi te je govorio i hvalio Boga.

I strah spopade sve žitelje u okolici. I u svoj se planini judejskoj pripovijedahu ti događaji. Svi koji su čuli za njih pohranjivali su ih u srcu i govorili: ’što će biti ovo dijete?’ I, doista, ruka Gospodnja bijaše s njim.

Tada se Zaharija, otac njegov, napuni božanskog nadahnuća te proročki kaza:’Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izraelov, jer se udostojao da otkupi narod svoj. I da nam podigne silna Spasitelja među potomstvom Davida, sluge svoga, kao što obeća od davnine na usta proroka svojih svetih, Spasitelja od naših neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze, da učini milosrđe koje obeća ocima našim i da se sjeti svetoga Zavjeta svoga, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu, da nam dopusti da mu bez straha, izbavljeni iz ruke neprijatelja, služimo u svetosti i pravednosti pred njim u sve naše dane.

A ti ćeš se, dijete, prorok Previšnjega zvati, jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da narodu njegovu pružiš spoznaju spasenja, koje biva oproštenjem grijeha njegovih, zahvaljujući milosrdnom srcu Boga našega, zbog koga će nas pohoditi Sunce s visine, da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj, da upravi korake naše na put mira.’

A dijete kako je raslo tako je jačalo duhom. Boravilo je u pustinji do onoga dana u koji se jasno očitovao Izraelu« (Lk 1,57–80).