Predvečerje Velike Gospe. Vrbici u nedogled. U nemirnim vodama utopilo se nebo. Sparina. Oživjeli nasipi djecom i odraslima. Na obzoru, kao u nebo propeta, zavjetna kapelica. Dijelom je ukopana u bunker, a s prednje strane, polukružnim zidom, grli pridošle kao majka raširenih kamenih ruku.

 

Neobična izgleda više liči na modernu skulpturu nego zavjetno svetište. Kao nekom čudnom mozaiku, izmjenjuju se cigle, drveni kvadrati, stakleni ulomci s vitraja, kamene ploče i crijep. Danas je dan posvete. “Bože moj, na što liči?” reče jedna žena. “Neobična je, ali velika u svojoj ljepoti” doda druga. “To je bio Markov zavjet i održao ga je” reče baka i prekrsti se. “Građena je od materijala iz svih Gospinih svetišta u Hrvatskoj.”

            Stajao pred kapelicom oslonjen na štaku. S praznom desnom nogavicom poigravao se vjetar. Pridošli prijatelji, stari ratnici pa uznemireni, izmjenjuju sjećanja na onu ratnu noć oživljujući mirise dima i krvi.

 

Kao i obično, pred bitku, poljubili bi križić s krunice oko vrata i zalegli u zaklon. Neprijatelj je opet i iznova želio prijeći na obalu. Tišina nad bojištem, a ratnici zaokupljeni svojim strahom. Pogledi im se nisu susretali. Počelo pred zoru. Osulo se nebo svjetlećim mecima, dok su granate orale plodnu slavonsku crnicu. Vraćali su istom mjerom. Marka su, nakon bitke, pronašli polumrtva prikovana za grede bunkera. Desna mu noga bila u krvi. Nitko nije shvatio od kud mu tolika snaga da sam sebi podveže nadkoljenicu i ne iskrvari. “Gospa me spasila,” odgovarao bi. Našli su mu medaljon među zubima, izgrižen. “Da ne zaspem i da izdržim dok me ne nađete.”

 

Zavjetovao se da će tu podići kapelicu Gospi na čast. Sad gleda ganut i ponosan. Nije čuo pozdrave, radosne povike pridošlih. Sjećanje je bilo jače. Kao u nekom čudnom filmu izmjenjivali su događaji od nekad i sada.

 

“Nisi fratar,” prekori ga žena, „da održavaš zavjet. Odlučio si u nevolji, ali sada ga nisi u stanju ostvariti!”

 

“Jesam!” reče. “Ne pitaš kako je nama dok ti obilaziš svetišta i prikupljaš grede, cigle, ulomke?” “Na vas nisam zaboravio.” Noći su mu bile najteže. Budio se znojan i uznemiren, neprestano ponavljajući: “…Koji je za nas raspet bio.” Tješila ga je, kao i nekad na Dravskoj obali, sama s vidljivim posljedicama rata.

 

Počeo je od srušenog Aljmaškog svetišta. “U ovim nagorjelim gredama, u ovim napuklim crepovima, prepečenoj zemlji u cigli, “nabrajao je ozaren nekom unutarnjom vatrom, “vidi se duša vjernička, šum Dunava u daljini, modro nebo nad ravnicom, molitva i pjesma orača, ratara i branitelja.”

 

Obilazio je Bistričko svetište u napasti da izbije nekoliko cigli iz zida. “Svetište se ne bi srušilo, a moje bi bilo posvećeno. “Darovali su mu nekoliko zavjetnih ploča i opeke i odljev crne Gospe.

 

Hodočastio je na Trsat. Njegovi su daleki korijeni s Jadrana. Kamenje je iz zida u vrtu. “Kad bi znalo govoriti, propjevalo bi stoljetnom pjesmom i molitvom posvećeno dodirom onih koji su tu sjedili i blagovali kruh nakon Mise, zahvalni za Marijin zagovor.”

 

Podno kipa izlizane ploče iz kamenih predvorja Sinjskog svetišta, Poišana, uglačane nogama hodočasnika, natopljene znojem pokornika koji su klečeći obilazili čudotvorne slike. U cvjetnjaku uokolo svetišta zemlja iz Šumanovaca, Ilače, Molvi, Voćina, Pleternice i Trškoga Vrha. “Sunce je u ovoj Hrvatskoj zemlji, hraniteljici i vjetar i kiša, oblačno nebo i suze matera naših na križnim putovima sinova svojih,” objašnjavao je prisutnima.

 

Kradomice je uzeo kamene ulomke iz Veprica svetišta Gospe Lurdske kraj Makarske, iz prasvetišta Gospe do Otoka kraj Solina, prizivajući zaljubljenika u starine, pokojnog don Franu da ga pred Bogom opravda. “U njima je zgusnuta povijest u kamenu, vjera kraljice Jelene i odanost Hrvatskih vladara Bogu, Crkvi i Bogorodici .”

 

Građevina je prednjim djelom ličila na pralik “Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta. “Vrata su bila od redenika i granata s dvije topovske čahure prepune cvijeća.

 

“Ovdje je u svaki kamen, svaku ciglu, svako drvo utkana molitva, uzdah i stoljetna vjera hrvatskog naroda i njegova borba za “krst časni i slobodu zlatnu.”

 

“Gradio si je bez dozvole, mogu ti je srušiti,” rekoše.

 

“Dok sam gradio ovu u sebi sam sagradio veću, Bogu na slavu i Gospi na čast, a nju ne mogu srušiti,” zaključi. “Gospa ima lice tvoje mame,” zapita jedna. “Istina, Marija ima lice žene, svake žene, a ova i oči moje pokojne matere,” odgovori.

 

Došao župnik. Gledao je netremice u kapelu izraslu iz patnje, vjere i ljudskog stradanja. “Marija je puno značila naraštajima prije nas,”započe,” ostala je i danas znak neuništive nade u beznađu, posrednica milosti, zagovornica i utjeha!” Prije posvete Marko skide krunicu s nagriženim medaljom, a sin je objesi Gospi oko vrata. U mnogim se očima nazirale suze. Kćer započe: “Zdravo Djevo, kraljice Hrvata,” a prisutni prihvatiše i pjesma krene širinom Dravske obale, od srca do srca, od Gospe do neba.

 

»Elizabeti dođe vrijeme da rodi. I rodi sina. Kad njezini susjedi i rodbina doznaše da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe, radovali su se s njom.

Osmoga dana dođoše da obrežu dijete. Htjedoše ga po ocu nazvati Zaharijom, ali majka njegova reče: ’Ne tako, nego neka se zove Ivan!’ Odvrate joj: ’Pa nitko se u tvojoj rodbini ne zove tim imenom.’ Znakovima upitaju oca njegova kako bi on htio da se zove. On zatraži pločicu i napisa: ’Ivan mu je ime.’ Svi se tome začude. U isti čas otvore mu se usta, a jezik mu se razriješi te je govorio i hvalio Boga.

I strah spopade sve žitelje u okolici. I u svoj se planini judejskoj pripovijedahu ti događaji. Svi koji su čuli za njih pohranjivali su ih u srcu i govorili: ’što će biti ovo dijete?’ I, doista, ruka Gospodnja bijaše s njim.

Odabrani citati iz romana Mire Gavrana Krstitelj.

Preporuka sv.  Anti u svakoj potrebi

Spomeni se, sv. Ante, da si uvijek pomagao i tješio sve koji su se tebi utjecali u svojim potrebama. S čvrstim pouzdanjem preporučam se i ja tvom moćnom zagovoru kod Boga. Ne odbij moje prošnje i svojim posredovanjem kod Boga isprosi mi – ako je za dobro moje duše – milost… za koju te molim. Pomozi mi u ovoj mojoj potrebi i nevolji!

Blagoslovi mene, moj rad, moju obitelj i sve moje drage, čuvaj nas od bolesti i pogibli duše i tijela! Sve nas krijepi da u boli i kušnji ostanemo čvrsti u vjeri i ustrajni u ljubavi. Amen.

 

Molitva majke ili oca

Dobri sv. Ante, blagoslovi i štiti moju obitelj, čuvaj je u ljubavi i slozi, obaspi je vremenitim i vječnim dobrima i udalji od nje svako zlo.

Blagoslovi mene i moga supruga (moju suprugu). Neka nam nikada ne uzmanjka zaposlenje i sve potrebno kako bismo mogli čestito živjeti i odgajati djecu koju nam je Bog dao.

Blagoslovi tu istu našu djecu, štiti njihovo zdravlje, potiči ih na dobro i ne dopusti da izgube vjeru i čistoću života.

Učini nas sposobnima da ih razumijemo i da im prednjačimo riječju i primjerom. Neka uvijek teže za najuzvišenijim idealima i neka u životu ostvaruju svoj ljudski i kršćanski poziv. Amen.

 

Za djecu

O Bože, stvoritelju i uzdržavatelju svih ljudi, ti koji ljubiš nevinost i dobrotu, blagoslovi našu djecu, čiju ti čistoću, jednostavnost i dražest prikazujemo i preporučamo. Uščuvaj u njima dobrotu, podaj im sreću brižljive roditeljske skrbi i požrtvovnosti. Pomozi im da rastu u vjeri i razboritosti, brani ih od svakoga zla duše i tijela.

Dragi sv. Ante, potkrijepi svojim zagovorom naše molbe, budi bliz nama i svoj djeci i jačaj nas svojom zaštitom. Amen.

 

 

Zahvala na primljenim milostima po zagovoru sv. Ante

Svemogući i dobri Bože! Iako nevrijedan, s pouzdanjem sam se utjecao tvojem milosrđu po zagovoru tvoga milog sv. Ante. Ti si me milostivo uslišao, zapravo – uslišao si molbe sv. Ante koji se za mene dobrostivo zauzeo. Hvala ti, hvala tvojoj vječnoj i neizrecivoj dobroti! Hvala i mom dragom posredniku pred tobom, sv. Anti, kojega si divno proslavio među svojim svetima!

Obećavam da ću ti biti i unaprijed, uvijek, istinski zahvalan ne samo riječju nego i djelom, ne samo hvalospjevom nego i životom. Daj mi milost da znam i uzmognem savjesno upotrebljavati sve tvoje darove i milosti te tako postići vječno spasenje, blaženstvo na koje smo pozvani i kojim te želim hvaliti i slaviti sa svima svetima u sve vijeke vjekova. Amen

Nedjelja iza blagdana Duha Svetoga slavi Presveto Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetoga – Trojedinoga Boga. Tajna Presvetoga Trojstva nije lako razumljiva niti jasna, i teško je na razumljiv način govoriti čovjeku o njoj.

To je najveća tajna naše vjere – misterij; koje u sebi sadrži tajne Kristova Uskrsnuća, Utjelovljenja, Duhova, života Crkve i života kršćana.

 

Bog je Otac – koji nas je stvorio i na kraju nas čeka da se vratimo u kuću Očevu.

 

Bog je Sin – koji je došao među nama biti pravi čovjek (u svemu sličan čovjeku osim u grijehu) i pravi Bog (istobitan Ocu na nebesima).

 

Bog je Duh Sveti – tako visoko u našem duhu kako je visoko nebo nad zemljom, a ujedno nama bliži nego što to možemo sami sebi biti u vlastitim osjećajima i mislima.

 

Sam je Isus objavio Tajnu Presvetog Trojstva govoreći o Ocu kojemu je jednak; govorio je o Duhu Svetom, jedanput naglašavajući jedinstvo, a drugi put razliku Triju Božanskih Osoba. Za kršćane je Trojstvo toliko važno da skoro svaku svoju molitvu počinju imenom Oca, Sina i Duha Svetoga. Teško je shvatiti jedno biće u tri osobe, stoga treba upoznati i kontekst nastanka biblijskog teksta koji spominje osobu, jer je pri njegovu prijevodu uzet primjer iz drevnog kazališta kod Grka i Rimljana, koji su jednog glumca koristili za više uloga pod maskama, tako da je jedna osoba mogla imati više lica i glumiti više uloga. Nedostatno je i ne baš najtočnije uspoređeno, ali može poslužiti kao način za lakše shvaćanje božanske tajne. Jedinstvo u različitosti je tajna Boga, nikako čovjeka. Bog nam se objavljuje u trostrukim, različitim ulogama, a ipak ostaje jedan u svojoj naravi. Objava Božanskog Trojstva je objava Božje ljubavi prema čovjeku i uspostava prisnosti među njima, nalik na onu koja je vladala u raju prije čovjekova pada. Utjelovljenjem Božjeg Sina Bog ponovno uspostavlja odnos koji je bio prekinut između Njega i čovjeka. U Bogu je život, pokret, komunikacija osoba, savršeno zajedništvo, partnerstvo, ljubav, dijalog… Bog nas svojim primjerom uči kako postići svetost, kako postati Njemu sličan; kako je osnovna težnja čovjekova ljubiti i biti ljubljen – i kako je Bog ljubav.

 

Presveto Trojstvo je ostavilo svoje tragove u čitavom stvorenju, pa tako i u nama. Svaki čovjek u svojoj strukturi posjeduje tragove Božje u sebi, samo ih treba postati svjestan. Postoje dvije vrste traga Trojstva u čovjeku: to je naša duša – prava slika istinskog traga Trojstva, i tjelesnost – koja je nesavršena i nije prava slika Boga. Struktura ljudskog duha, po svetom Augustinu, jedina može izraziti jedinstvo i različitost Trojstva, jer čovjekov duh posjeduje memoriju – sjećanje, spoznaju i ljubav. Tako čovjek ima spoznaju da jest, da postoji; može spoznati samoga sebe – posjeduje samospoznaju toga da jest i u njemu se rađa htijenje – biti to što jest. Prema ovoj podjeli čovjek se više treba sjećati Boga i više ga voljeti – budući da je sam stvoren na sliku Božju i po njoj je ovo što jest. Čovjek treba pročistiti vlastito sjećanje i nestalnu volju kako bi na ispravan način sebe usmjeravao ka Bogu. Tragovi Trojstva postoje u svakome od nas samo smo pozvani tražiti ih u sebi. Ako to učinimo s ljubavlju i istinom, tada će nas „Istina osloboditi“.

 

Božja Objava je samoobjava Boga čovjeku. Kada niječemo da se Bog objavio tada niti ne govorimo o Bogu. Bog je Otac – rađa Sina – On je Logos, Riječ – objavio se po Duhu Svetome i rekao nešto o sebi. I svi smo pozvani promišljati to Otajstvo. Grijeh je udaljio čovjeka od Boga i uništio njihovo zajedništvo. Budući sa smo stvoreni na sliku Presvetog Trojstva koje nas poziva na dijalog i zajedništvo s Njime, trebamo obnoviti razdijeljenu sliku koju predstavljamo u svijetu. Mi, kršćani, trebamo bit znak jedinstva i slobode djece Božje ovdje na zemlji, i kao autentični pripadnici Crkve svjedočiti vjeru i ljubav u svojem životu, biti solidarni i suosjećajni prema bližnjemu, pravedni, moralni, hrabri i dostojanstveni – trebamo biti jedno u Gospodinu. To je jedini način na koji će svako od nas biti dostojan kroz cijelu vječnost živjeti u radosti Presvetog Trojstva.