OBAVIJEST VJERONAUK
Vjeronauk – za krizmanike:
svake subote u 16.30. za krizmanike drugih razreda,
a u 17.30 svake druge subote za krizmanike prvih razreda.
Ma taj naš svećenik …
Prošao je blagoslov obitelji i svako se od nas ovih dana susreo sa svećenikom. Možda ga je otvorena srca primio u svoj dom, ili ga je sreo slučajno na ulici kako već umoran obilazi kuće sa svojim ministrantima. I svi imamo nekakav dojam toga susreta, prije zamjerku negoli lijepu riječ. Imam dosta prijatelja svećenika i oni su uvijek tema koje se dotiču moji gosti, moji susjedi ili poznanici. Razmišljajući malo, učinilo mi se potrebito napisati barem koju riječ i stati na stranu onih koje tako često osuđujemo a tako ih malo poznajemo.
AKO SE USUDI…
Ako slučajno govori deset minuta više: „To je obični brbljavac!“
Ako je sveta misa malo duža: „Kako je dosadan !“
Ako posjeduje automobil: “On je prikriveni bogataš, sve je to kupio našim novcem!“
Ako slučajno nema automobil: „Kakav farizej, misli da smo mi ludi, tko zna koliko je spremio sa strane!“
Ako obilazi vjernike u župi: „Neprestano luta, ma šta će svaki dan po selu, nisu to čista posla!“
Ako posjećuje obitelji: „Samo ljudima dosađuje, nikad ga nema kod kuće!“
Ako žuri: „Nikad nema vremena za župljane, ma od koga živi!“
Ako je točan: „ Samo se pravi svetac!“
Ako uređuje crkvu i župni stan: „Razbacuje se našim novcem, gradi si palaču!“
Ako traži novčanu pomoć za Crkvu: „Uvijek nešto traži!“
Ako ne gradi: „Ne brine se nizašto, Bože ga sačuvaj!“
Ako je mlad: „Neiskusan je, treba nam neko stariji!“
Ako je star: „Bolje da ode u mirovinu, treba nam neko mlad!“
Ako se slučajno požali na umor: “Pa šta je ikad radio u životu !“
Ako ode na odmor: „Od čega se umorio!“
Ako vas sretne s osmijehom : „Kako ga nije sramota smiješiti se tuđim ženama!“
Ako je neraspoložen: „Pa taj župnik je vječito mrzovoljan, nikad se ne smije!“
Ako umre: „Zar nema nikoga tko bi ga zamijenio?“
ZAR BI GA TI ZAMIJENIO POSLIJE SVEGA OVOGA ŠTO O NJEMU SVAKI DAN GOVORIŠ I MISLIŠ?
Razmišljanje oko godišnjeg blagoslova obitelji
U Obredniku „blagoslovi“ KS.1987., poglavlju pod naslovom: BLAGOSLOV OBITELJI I NJIHOVIH ČLANOVA napominje se:
“Kako bi supruzi i ostali članovi obitelji danomice postali sve prikladniji za potpunije preuzimanje i ispunjavanje svoje dužnosti, Crkva je ustanovila neka sakramentalna pomagala. Ona u određenim prilikama obogaćuje obiteljski život naviještanjem Božje riječi i blagoslovima. Blagoslov treba uskladiti s prilikama.“
Šire odredbe se mogu pročitati u «Lumen Gentium»broj 11 i 35.,«Gaudium et spes» broj47-52. Na što bi trebalo svratiti pažnju?
Eklezialno-pastoralno vrednovanje obitelji kao «kućne Crkve», uzimajući u obzir stvarne, današnje okolnosti obiteljskog života. Koje je opravdanje blagoslova obitelji?
Znade se da važnu ulogu u povijesti religija ima obitelj jer se u njoj na najizravniji način susreću religija i društvo. U obitelji dijete uči jezik, kulturu, običaje, svjetonazor i određenu konfesiju.
Tek prema novijoj kršćanskoj teologiji obitelj se naziva»kućna Crkva,Crkva u malom».. Time obitelj dobiva na vrednovanju u naviještanju i prijenosu vjere na mlađe naraštaje./Usporedi :»Opći religijski leksikon». Leksikografski zavod «Miroslav Krleža» Zagreb.
Obitelj danas. Okolnosti. Gradski i ruralni milje.
U seoskim sredinama vjera i tradicija imaju svoje mjesto. Tu su primjese vjera i elemenata folklora, te problematika između vjerske «navike» i osobnog uvjerenja».
Na selu vanjski znakovi, priprema za blagoslov kuća, doček svećenika, a s naše strane «regimenta» :zvonar i tuce ministranata, pokazuju naizvan kristijaniziranu sredinu, a nedjeljni posjet obitelji Misi pokazuje suprotno.
Blagoslov kuća-obitelji trebao bi biti religiozni čin, ali ga neki shvaćaju kao magični. To im je jedini, ili jedan od rijetkih susreta, sa svećenikom i to ne žele propustiti.
Osobito se to pokazuje kod onih koji su iz sela prešli u grad. Za neke je to «radikalni prekid sa jednim svijetom i izgubljenost u drugom. Tradicionalne vrijednosti su postale ugrožene. Tu je bitna razlika u blagoslovu kuća-obitelji sela i gradova.
Neki cijene više blagoslov od sakramenata. Tu su primjese praznovjerja.
Treba ljudima u predbožićnoj katehezi objasniti da nam blagoslovine ne daju milost koju daju sakramenti, niti su trajne pa se mogu ponavljati periodično. Tu je uloga svećenika navjestitelja Krist daje nalog , Apostoli to čine «usmeno i pismeno », kako nam govori Sveto Pismo i predaja. Zato je predviđeno pročitati koji odlomak iz Pisma. Blagoslov kuća je u «pobožnoj predaji»djelom u Evanđeoskoj.»U koju god kuću uđete, zaželite joj mir»! Blagoslovinama vraćamo Bogu zahvalnost za primljene darove i molimo ga za pomoć u životnim potrebama.
Uvod u blagoslove u molitveniku «Slavimo Boga» naglašava kako je
važno da se čovjek preobražava u Kristovu Duhu, pa zato i sve stvari kojima se služi i s kojima druguje mogu dati novo usmjerenje. Zbog toga blagoslovi i danas imaju svoje značenje i uvelike mogu pomoći rasu vjere i preobrazbi svijeta ako ih obavljamo i primamo u duhu vjere. Ovdje treba naglasiti zadnju rečenicu:”Obaviti i primiti u duhu vjere.” Kako se svećenik u kratkom posjetu obitelji može posvetiti obiteljima koje žive u posebnim okolnostima: udovištvo, bez djece, rastavljeni, ponovno civilno vjenčani, koji žive u izvanbračnoj zajednici, izbjeglice, samci, starije osobe i bolesnici…? Može li takve obitelji »počastiti» dužim prisustvom dok drugi čekaju? Ili ima neko drugo rješenje?
Razvojni put blagoslova. Već u 3 stoljeću sveti Hipolit donosi svjedočanstvo o blagoslovima kao običaju baštinjenu od Izraela nad jestvinama, stvarima, ljudima.
Zašto? Prema njegovom tumačenju sve je stvoreno podvrgnuto vlasti zloga, zato treba blagoslov da se očiasti, da prijeđe u Božji svijet prije nego se upotrebi.
Franačka i Germanska liturgija umnaža blagoslove, od blagoslova liturgijskih predmeta, na ljude, plodove, zemlju, građevine. Znakovit je i blagoslov vode kojemu prethodi molitva egzorcizma. Blagoslov vodom ustanovljen je d nas podsjeti na krštenje. Usporedi. Interesantno je objašnjenje blagoslova u «Riječniku simbola»,Zagreb 1987. »Blagosloviti, blagoslov, označuje prijenos snaga. Blagosloviti znači posvetiti, učiniti svetim pomoću riječi, to jest približiti svetom što je najuzvišeniji oblik kozmičke energije». Analiza elemenata tradicionalnoga u blagoslovu kuća, obitelji .. u božićno- bogojavljenskom vremenu te pučka pobožnost i vrednovanje novčanog dara.
Glas Koncila donosi osvrt na novinarske napise o blagoslovu obitelj od biksupa Msgr. Josipa Mrzljaka.
«Stoljetni je običaj da svećenik u božićnim danima obilazi svoje vjernike u njihovim domovima te da zajedno mole i zazivaju Božji blagoslov u novoj godini.»
Interesantna je informacija u članku (Isti broj glasa Koncila) u pastirskom pismu Firentinskog kardinala Antonelija
U kojem stoji da je «tradicionalni blagoslov obitelji u Italiji u uskrsnom vremenu.
Ima simbolike u tome što na našim prostorima blagoslovi započinje na «Tri kralja»,blagoslovom vode i ophodom bar jednog dijela župe.
Kao što nas je Bog u Isusu svojim pohodom blagoslovio, tako i svećenik pohađa obitelj noseći im blagoslov. Na vidjelo dolazi i pučka pobožnost. Ljubljene križa na ulazu u obiteljsku kuću, neki klečeći, prisustvo božićnog ugođaja koji se»ruši»tek nakon blagoslova ,božićni običaji blagoslova balga, zemlje, pjevanje.
Vrednovanje novčanog dara. Mislim da je tu jezgra neshvaćanja, zlonamjernih napada, naše nelagode. Novinarima u GK, od 5.veljače 2006.odgovara vjernik Ivan Pancirov u rubrici «osvrti». «Napisi u novinama»Božićni harač po siromašnim katoličkim obiteljima»»Harač svećenika» i drugi naslovi.
«Znam da župnici ništa od nikoga ne traže. Znam da župnik od mnoge sirotinje neće uzeti, dapače udjeljuje. Znam da neki postave na stol i iskušavaju svećenika te «zaborave» dati pripremljeno. Znam da mnogi praznu kovertu uruče kao «dar».
Ako bi išta trebalo mijenjati, to bi trebalo.
Pitanje: kako onda namiriti obiteljski dar Biskupiji kad članarinu, lukno plaća manji broj župljana i kad je «blagoslov»prilika da se nešto skupi?
Ukinuti jedno i drugo? Može li se milost kupiti novcem, Bogu zahvalnost uzvratiti? Našao sam u «dva znakovita izraza .»Trgovanje duhovnim dobrima se zove svetotražje ili svetoprodajstvo «Riječnik simbola», Zagreb 1987. Rasprava o služitelju blagoslova.
Redovito bi to trebao biti svećenik-župnik, kapelan u župi.
«Opći religijski leksikon» nabraja blagoslove koji su pridržani: papi, biskupima, a i one koje mogu obavljati i laici. Navode se: blagoslov hrane i stana. To se potkrepljuje činjenicom da – ratar blagosljiva polja, otac djecu, umjetnik svoj rad.
Vrijeme za blagoslov. Talijani imaju uskrsno, mi božićno vrijeme. Koliko kuća na dan? Razgovor u obitelji ili «kombajniranje» kad molitva započinje od ulaznih vrata. Sjesti i razgovarati ili «na brzake»?
Vremenski podudarno kad je obitelj na okupu.. ili »komšinica ima ključ».?
DUHOVNE VJEŽBE ZA ŽENE
DOM DUHOVNE POMOĆI
organizira od 12. do 15. siječnja 2012.g.
DUHOVNE VJEŽBE ZA ŽENE
Namijenjene su udanim i neudanim ženama, majkama, bakama i udovicama, sa željom da im se omoguće dani mira, molitve, razmatranja i susreta s Bogom u sakramentima, kako bi obnovili snagu vjere i ljubavi. Tema je: „Samo jedno je potrebno!“ (Lk 10,42), a voditeljice su s. Rastislava Ralbovsky i s. Augustina Dominković, ss. sv. Križa, Đakovo. Duhovne vježbe se održavaju u kući „Betanija“, Kralja Tomislava 29; počinju u četvrtak u 16 sati, a završavaju u nedjelju u 15 sati. Može se uključiti i djelomično, u pojedine dane.
Potrebna je prethodna prijava radi smještaja:
Tel. 031/811-794 ili mob 099/ 59-97-552 (gđa Marija Mihaljević);
e-mail: rastislava.ralbovsky@os.t-com.hr.
Nadamo se da će obiteljska i župska zajednica ohrabriti žene na sudjelovanje u ovakvim danima obnove, koji su im za njihovu odgovornu zadaću vrlo potrebni.
Božić i Nuštar u pjesmi
Božić i Nuštar – Doris Dragović
Tekst Željko Krznarić, Doris Dragović, glazba i aranžman Nenad Šiškov, producent Antun Ponoš.
Božićna pastirska poruka
Očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi;
odgojila nas… da živimo
u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu
i očitovanje slave velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista
(Tit 2,11-13)
Božićna čestitka i pastirska poruka 2011. godine, nadbiskupa i metropolita Marina Srakića
ŽENA U BOŽIĆNOM OZRAČJU
Riječ je o ženi.
U Mariji, majci Isusovoj žena je dobila uzvišeno mjesto. Kako je izgledala Marija? Svojim vjernicima govorim: Marija je imala lice moje mame, tvoje majke, žene kćeri, lice žene.
Andrić je zapisao: «Žena stoji kao kapija na izlazu i na ulazu ovoga svijeta». I što sve o ženi nisu napisali pisci svetih knjiga čovječanstva…
Božica i sluškinja ujedno. O Mariji nemamo puno zapisa u Evanđeljima budući da su ona pisana, ne kao Isusov životopis, nego kao poruka. Primijetili ste da centralni događaj u Isusovu životu nije rođenje nego Uskrsnuće. U svemu je od čovjeka drugačija. Psiholozi kažu da joj treba manje energije za neki posao, troši je sporije, racionalnije. Ništa, za razliku od muškarca, ne čini na brzinu. Njoj leži mirni ritam u poslu. Njezin radni dan je od jutra do sna. Sve stigne, polako i bez uzbuđenja koje zahvati muškarca kad se nađe pred tolikim malim – velikim poslovima. U ljubavi je smirenija, afektivni život joj je bogatiji. Žena zamjećuje boje, mirise predmeta, voli blaga uzbuđenja, cvijet, glazbu. To bi trebao znati oženjeni i neoženjeni muškarac. Tako joj je malo potrebno za sreću. Strpljivija je. Radi poslove koji zahtijevaju smirenost. Trebalo bi, kažu psiholozi, uvažiti jednu lošiju stranu žene koja joj je prirodna, a to je nepostojanost, promjena raspoloženja, hirovitost, a sve je to u svezi , ne neke ženske tvrdoglavosti , već mjesečnog ciklusa. Više je podložna dojmovima, osjećajnija je, razočarana kad od muškarca nešto očekuje a ne ostvaruje se. Teže skriva radost i tugu . Ima moć smirivanja napetosti u sukobima, ali može biti i razlog. Njezina prisutnost donosi mir, ljepotu, opuštenost. Toga je toga svjesna. Netko je napisao: “da su žene unijele više blagosti i moralnosti, uglađenosti, među ljude nego svi moralisti ovoga svijeta”. Ima nešto u tome. Žena je u radu usmjerena prema drugima. Njezina je sreća zadovoljstvo kad vidi da uživaju u onom što je učinila. Netko je izračunao da ne bi, bez toga:” oko tri sata dnevno bila uz štednjak, a to je 21 sat tjedno, 84 mjesečno. Pospremanje stana, od podruma do tavana svaki dan to je bar 26 sati nedjeljno, 104 sata mjesečno a druge poslove : njega, odgoj djece , poučavanje djece kad dođu iz škole”.
Voli raditi za one koje voli: muža i djecu. U patnji, bolesti, jača je od muškaraca. Kakve sve nevolje i nedaće ne podnosi za mir u kući, obitelji? Za razliku od muškarca ima strpljenja s bolesnicima. Kažu da u ljubavi želi biti osvojena. Njezina ljepota, oblačenje, šminka… – igra na tu kartu. Ljubav je za nju darivanje za razliku od muškarca. Ona je isključiva. Želi biti jedina koju voliš. Od tuda njezin napor da bude viđena, voljena, izabrana. U tome je uporna, naporna. Biblijski pisac ima i ovakvo iskustvo: «Ipak je gorča od smrti žena, jer je ona slična mreži i srce je njezino zamka, a ruke su njene okovi». Religioznije su. Srcem prihvaćaju Boga. To se vidi u našim crkvama, u kućnim molitvama. Ona voli duže molitve, krunicu, pjesmu. Njoj je povjeren religiozni odgoj djeteta, blagdanski običaji i stvarnost vjere. Osjećajnija je. Duže pamti svađu. Muškarac nakon svađe prije nađe smirenje. Ona danima nosi gorčinu od izgovorene riječi. Kad se govori o nasilju nad ženama zaboravlja se da je to, ponekad , posljedica njezina “psihičkog nasilja nad muškarcem”. Navodim albansku: «žena bez stida i straha jest kao jelo bez soli». Netko je napisao i ovo: «Hoćemo li da nas žene vole, moramo ih uvjeriti da ih ne poznajemo. Jer njima ne ide u glavu da bi ih netko mogao voljeti i poznavati u isto vrijeme»!
U razgovoru je pričljiva, okretna. Spremna je ono što je čula podijeliti s drugima. Isus se po uskrsnuću ukazao majci i ženama. Ne bez razloga. Sociolozi pišu :”da je njima svojstveno da u diskusiji, svađi, postepeno prihvaćaju sve argumente, ali odjednom odbiju da prihvate zaključak.” Ona može da od ničega napravi tri stvari: ikebanu, salatu i svađu”, napisa tamo neki “ženomrzac”. Od muškarca traži stalno, potvrdu da je voli. Teško podnosi nezahvalnost za jelo, kad ne primijetimo nove zastore, frizuru, nešto što je naučila. Ona je kažu oni koji znaju: ” intuitivna, diplomatična i lukava”. Treba više shvatiti što je htjela reći nego što je rekla. Netko je napisao: “kad govoriš sa ženom, slušajte prije svega ono što vam govori očima”, tko to zna puno toga neće krivo zaključiti, snositi posljedice. Slažem se s pjesnikom Mažuranićem da: «U žene ostari prije lice nego srce».
Tako malo treba da budu zajedno sretni, a to tako često nedostaje. Muškarac nije žena i obratno. Žive zajedno, ali ne misle na isti način. Jedno su, a tako različiti. Blago njemu tko to shvati i zapamti. Duhovna žvaka: “Bor i jela ne mogu rasti u sjeni jedan drugome, treba im slobodno nebo”.
Slavko Vranjković – sacerdos
DJEVICA MARIJA – MAJKA GOSPODINOVA
Navještenje anđela Gabrijela koji riječi poslane od samoga Boga donosi Mariji postaju početak našega spasenja. Anđeo Gabrijel kojemu i ime označava „jakost“ i jedna je od oznaka krjeposti Duha Svetoga poslanik je i posrednik između Boga i čovjeka. Bog po anđelima djeluje u svijetu i oni su mjesta gdje se događa susret čovjeka sa Bogom.
Takav susret dogodio se između Marije i Riječi Božje. Okrijepita jakosti Duha Svetoga Marija puna milosti Božje daje svoj pristanak anđelu. Po njoj nam se otvaraju nebeska vrata spasenja. Marija je „izvorna Eva“ božanskog stvaranja. Pokazala je da je vrijednija duhovna veza nego tjelesna. Promatrajmo je – ona je najbolja slika kršćanskog braka. Bog Otac u svojoj ljubavi daje joj zemaljskog zaštitnika – sv.Josipa. Pokazuje nam time važnost supruga i muškarca bez obzira na zamilovanost Marije od Boga. Bez obzira na milost odozgo Bog želi time ukazati na važnost bračnog života. Muškarac je oslonac ženi, i obrnuto; to nam donosi već knjiga Postanka, u samom trenutku stvaranja njih dvoje stvara zajedno. Njih svoje su jedno tijelo.
Marija je Božja miljenica. On u svojoj milosti predviđa sve teškoće jedne žene koja se trudna nalazi sama. I zbog toga anđeo bi poslan i Josipu. Josip je uzeo k sebi trudnu i vjerno je pratio tijekom svih devet mjeseci; od same spoznaje da je zaista trudna pa do vremena kada se zaokružila njena majčinska figura koju je oblikovalo biće koje je raslo u njoj – sam Bog. Imao je vremena upoznati je. Ako razmislimo o tome što je sve njegovo srce proživjelo gledajući svoju ženu trudnu sa drugim, tada moramo priznati da je i Josip rastao u vjeri. Da nije, vjerovatno se ne bi u onoj hladnoj betlehemskoj noći nalazio uz Mariju.
“ I ne upozna je dok ne rodi“ – više se te riječi odnose na samu neponovljivost Božjeg rođenja koje se kao veliko otajstvo dogodilo Josipu pred očima. Tada mu se izbrisaše sve sumnje i nedoumice iz srca i iz misli. Upozna on onu koju je pratio uz nagovor Božji i ohrabrenje njegovog anđela. U životu čovjeka treba proteći puno vremena da bi mogli reći kako nekoga poznajemo. Isto tako i u braku, poslije mnogo godina još uvijek ste sakrita tajna jedno drugome. Upoznati dušu nije isto kao upoznati tijelo. Upoznati nekoga znači buditi se i lijegati zajedno, radovati se i plakati, nadati se i tugovati. Sve bi to i još mnogo više od toga mogli ljudskim rječnikom nazvati brakom. Tjelesno se sjediniti, pustiti drugoga u svoju nutrinu, u sebe, pustiti da te dotakne drugi, postati propusan za drugoga, kao Marija znači otvoriti svoje srce i svoje krilo za Boga u potpunom predanju. Osjenjeno Duhom Svetim njeno tijelo prima Utjelovljenu Riječ, i u tom trenutku spaja se ljudsko i božansko. „Neka mi bude po riječi Tvojoj“; možemo li i mi dati takav odgovor Bogu. Da li je takav odgovor i Eva mogla dati Bogu u raju? Da, mogla je. U slobodi u kojoj nas je Bog stvorio, mogla je ali nije. I zato je Marija novost i neponovljivost. Zbog toga je smijemo smatrati „izvornom Evom“, zbog toga ona zaslužuje dostojno mjesto u teologiji i u životu svakoga vjernika. Život nje i Josipa slika je života na koji nas poziva Bog. Oni su slika braka i bračnog života u potpunom predanju Bogu i njegovoj volji, pri tome rastući u osobnoj vjeri, ostajući zajedno i u dobru i u zlu. U tom Djetetu Josip otkriva Boga, svijet upoznaje Boga. To Dijete svojim rođenjem otvara nebeska vrata svojoj majci, svome zemaljskom ocu i svima nama. Blagoslovljeno Dijete koje se rodilo – blagoslovljen plod utrobe tvoje Marijo. Marija i Josip su najizvrsniji dokaz kako ljubav sve dijeli, sve podnosi i sve razumije. Ona nije samo osjećaj. Ljubav je put kojim pravimo iskorak od nade ka vjeri. Mi smo kroz njeno „da“ postali baštinici vječnoga života. I zbog toga, ti koji imaš priliku radi na sebi, dopusti da te Bog dotakne. Ljubi ljepotu koja te osvaja i privlači, ljubi svom snagom nemirnog ljudskog srca i nađi smiraj u Bogu – ljubi poput Marije.
BLAGDAN SVETE LUCIJE, DJEVICE I MUČENICE
(13. prosinca)
Sveta Lucija ( 284. – 303. g. ) podnijela je mučeništvo za vrijeme vladavine cara Dioklecijana. Rođena je u kršćanskoj obitelji u Sirakuzi koja je bila važno trgovačko središte Sicilije. Sirakuza je bila grad koji je na kršćanstvo obratio biskup Marcijan a tamo je poslan od samog sv. Petra. Kršćanska zajednica u Sirakuzi je bila velika i brojna. Lucijina obitelj je bila bogata, plemenita i uvažena u društvu.
Majka joj se zvala Eutihija, a otac Lucije pa je Lucija vjerojatno dobila ime po svome ocu, jer je prvorođeno dijete naslijeđivalo očevo ime. Kako je Lucija rasla u njoj je sazrijevala odluka da se u potpunosti posveti Bogu. Daje u tajnosti zavjet djevičanstva kojemu pokušava ostati vjerna do kraja. Prilikom jednog hodočašća na grob svete Agate njena tajna dolazi na vidjelo. Majka joj postaje najboljom saveznicom i na Lucijinu zamolbu proda sve imanje a zaradu podijeli siromasima i ubogima. Takvo što su mogli uraditi samo kršćani pa Lucijin zaručnik, ljut što je ostao i bez zaručnice, i bez imanja, prijavljuje Luciju namjesniku Paskaziju. On je dovede k sebi i da bi se obranila od lažnih optužbi, zatraži od nje da prinese žrtvu rimskim bogovima. Ona odbije njegove naloge i time si zapečati sudbinu. Predaja kaže da je Paskazije naredio vojnicima da je svežu na lomaču, poliju uljem i zapale. Lomača je se nije niti dotaknula, pa je vojnici izvlače iz vatre i odlučuju smaknuti mačem. Prije nego što su joj odrubili glavu zaželjela je obratiti se okupljenom mnoštvu. Tada je prorekla pad rimskog carstva i skoru smrt cara Dioklecijana, kao i prestanak progona kršćana koji će donijeti mir Crkvi. Pokopana je u katakombama i ubrzo joj na grob hodočaste vjernici dobivajući njenim zagovorom različite milosti. U 5.stoljeću iznad groba podiže se bazilika njoj posvećena. Štovanje svete Lucije ubrzo prelazi granice Sicilije. Papa sveti Grgur Veliki (+ 604.) uvodi njeno ime u misni kanon. Tijelo svete Lucije ostaje više stoljeća u Sirakuzi. Prilikom prodora Arapa na Siciliju 878.godine tijelo joj je sakriveno na sigurno mjesto. 1040. godine pod vodstvom bizantskog cara Sirakuza je oslobođena od Arapa a tijelo svete Lucije je za nagradu preneseno u Carigrad. 1204. godine venecijanci osvajaju Carigrad i tijelo svoje svetice vraćaju nazad u domovinu. Relikvije svete Lucije se od 13. prosinca 1981. izlažu na čašćenje.
Mnogostruka je zaštitnica – vida i očiju, slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, krojača, pisaca, vratara i kovača.
Ime Lucija dolazi od latinske imenice lux i znači svjetlo, sjaj, jasnoću a u daljnjem smislu označava oko, život, prosvijetljenost svijetlom vjere.
Na blagdan svete Lucije sije se pšenica kao simbol novog života, rađanja i rasta. Dvanaest dana koji nas dijele do Božića predstavlja tako dvanaest mjeseci u godini, pa ako je vjerovati starim predajama, vrijeme kakvo će nam biti tih dvanaest dana biti će takvo i dvanaest mjeseci iduće godine.
lekosta
