korizma 1

Sjeti se čovječe da si prah …

Vrijeme je odricanja koje bi trebalo biti zbog drugih, a ne zbog sebe. Zapravo ne bi trebalo biti važno čega ćemo se odreći nego što ćemo učiniti za one u potrebi.

 

korizma

maske

Maškare su…

maske

Život je maskenbal,

ljudi su krivi,

sa tuđom maskom

lakše se živi…

 

 

 

          Počele su maškare. Skidamo jednu a stavljamo drugu masku. I sve to činimo pravdajući se tradicijom starom kao i čovječanstvo, kao da sva ova stoljeća nisu mogla zadržati i neke pametnije običaje. Čovjekova vječita težnja da iz svoje kože uskoči u neku drugu barem na jedan dan pokazuje svu svoju „raskoš“ tijekom pokladnih povorki koje ovih dana možemo sresti na gradskim i seoskim ulicama. Poruka koju nam one prenose graniči ponekad sa krajnjim neukusom i pokazuje sve ono primitivno i pogansko od nasljeđa koje smo baštinili od predaka. Njih možemo pravdati njihovim neznanjem, nepoučenošću i mračnim vremenima u kojima su živjeli – pitam se kako pronaći opravdanje i smisao maski u ovom našem 21.stoljeću?

          Prije su se ljudi maskirali sa željom da otjeraju i uplaše zimu koja im je bila duga i hladna. Koga plaše današnje maske? Da li su one samo odraz onoga što želimo biti? Treba li čovjeku današnjeg vremena maska ili nam je u životu kao i na maskenbalu – kada skinemo masku prestaje veselje.

Odlučite li staviti …ili skinuti masku…ispod nje uvijek i samo ste vi.

„Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest!“

„Čovjek je uvijek slobodan na nečiji tuđi račun!“ (A.Camus)

„Neki su Darvina bukvalno shvatili pa od svakog majmuna očekuju da postane čovjek .“ (A.Kapidžić)

zupa nustar 1200

OBAVIJEST VJERONAUK

Vjeronauk – za krizmanike:


svake subote u 16.30. za krizmanike drugih razreda,

a u 17.30 svake druge subote za krizmanike prvih razreda.

zupa nustar 1200

Ma taj naš svećenik …

Prošao je blagoslov obitelji i  svako se od nas ovih dana susreo sa svećenikom. Možda ga je otvorena srca primio u svoj dom, ili ga je sreo slučajno na ulici kako već umoran obilazi kuće sa svojim ministrantima. I svi imamo nekakav dojam toga susreta, prije zamjerku negoli lijepu riječ. Imam dosta prijatelja svećenika i oni su uvijek tema koje se dotiču moji gosti, moji susjedi ili poznanici. Razmišljajući malo, učinilo mi se potrebito napisati barem koju riječ i stati na stranu onih koje tako često osuđujemo a tako ih malo poznajemo.

AKO SE USUDI…

Ako slučajno govori deset minuta više: „To je obični brbljavac!“
Ako je sveta misa malo duža: „Kako je dosadan !“
Ako posjeduje automobil: “On je prikriveni bogataš, sve je to kupio našim novcem!“
Ako slučajno nema automobil: „Kakav farizej, misli da smo mi ludi, tko zna koliko je spremio sa strane!“
Ako obilazi vjernike u župi: „Neprestano luta, ma šta će svaki dan po selu, nisu to čista posla!“
Ako posjećuje obitelji: „Samo ljudima dosađuje, nikad ga nema kod kuće!“
Ako žuri: „Nikad nema vremena za župljane, ma od koga živi!“
Ako je točan: „ Samo se pravi svetac!“
Ako uređuje crkvu i župni stan: „Razbacuje se našim novcem, gradi si palaču!“
Ako traži novčanu pomoć za Crkvu: „Uvijek nešto traži!“
Ako ne gradi: „Ne brine se nizašto, Bože ga sačuvaj!“
Ako je mlad: „Neiskusan je, treba nam neko stariji!“
Ako je star: „Bolje da ode u mirovinu, treba nam neko mlad!“
Ako se slučajno požali na umor: “Pa šta je ikad radio u životu !“
Ako ode na odmor: „Od čega se umorio!“
Ako vas sretne s osmijehom : „Kako ga nije sramota smiješiti se tuđim ženama!“
Ako je neraspoložen: „Pa taj župnik je vječito mrzovoljan, nikad se ne smije!“
Ako umre: „Zar nema nikoga tko bi ga zamijenio?“

ZAR BI GA TI ZAMIJENIO POSLIJE SVEGA OVOGA ŠTO O NJEMU SVAKI DAN GOVORIŠ I MISLIŠ?

zupa nustar 1200

Razmišljanje oko godišnjeg blagoslova obitelji

U Obredniku „blagoslovi“ KS.1987.,  poglavlju  pod naslovom: BLAGOSLOV OBITELJI I NJIHOVIH ČLANOVA  napominje se:

“Kako bi supruzi i ostali članovi obitelji danomice postali sve prikladniji za potpunije preuzimanje i ispunjavanje svoje dužnosti, Crkva je ustanovila neka sakramentalna pomagala. Ona u određenim prilikama obogaćuje obiteljski život naviještanjem Božje riječi i blagoslovima. Blagoslov treba uskladiti s prilikama.“

Šire odredbe se mogu pročitati u  «Lumen Gentium»broj 11 i 35.,«Gaudium et spes» broj47-52. Na što bi trebalo svratiti pažnju?

Eklezialno-pastoralno vrednovanje obitelji kao «kućne Crkve», uzimajući u obzir stvarne, današnje okolnosti obiteljskog života. Koje je opravdanje blagoslova obitelji?

Znade se da važnu ulogu u povijesti religija ima obitelj jer se u njoj na najizravniji način susreću religija i društvo. U obitelji dijete uči jezik, kulturu, običaje, svjetonazor i određenu konfesiju.

Tek prema novijoj kršćanskoj teologiji obitelj se naziva»kućna Crkva,Crkva u malom».. Time obitelj dobiva  na vrednovanju u naviještanju i prijenosu vjere na mlađe naraštaje./Usporedi :»Opći religijski  leksikon». Leksikografski zavod «Miroslav Krleža» Zagreb.

Obitelj danas. Okolnosti. Gradski i ruralni milje.

U seoskim sredinama vjera i tradicija imaju svoje mjesto. Tu su primjese vjera i elemenata folklora, te problematika između vjerske «navike» i osobnog uvjerenja».

Na selu vanjski znakovi, priprema za blagoslov kuća, doček svećenika, a s naše strane «regimenta» :zvonar i tuce ministranata, pokazuju naizvan kristijaniziranu sredinu, a nedjeljni posjet obitelji Misi pokazuje suprotno.

Blagoslov kuća-obitelji trebao bi biti religiozni čin, ali ga neki shvaćaju kao magični. To im je jedini, ili jedan od rijetkih susreta, sa svećenikom i to ne žele propustiti.

Osobito se  to pokazuje kod onih koji su iz sela prešli u grad. Za neke je to «radikalni prekid sa jednim svijetom i izgubljenost u drugom. Tradicionalne vrijednosti su postale ugrožene. Tu je bitna razlika u blagoslovu kuća-obitelji sela i gradova.

Neki cijene više blagoslov od sakramenata. Tu su primjese praznovjerja.

Treba ljudima u predbožićnoj katehezi objasniti da nam blagoslovine ne daju milost koju daju sakramenti, niti su trajne  pa se mogu ponavljati periodično. Tu je uloga svećenika navjestitelja  Krist daje nalog , Apostoli to čine «usmeno i pismeno », kako nam govori Sveto Pismo i predaja. Zato je predviđeno pročitati  koji odlomak iz Pisma. Blagoslov kuća je u «pobožnoj predaji»djelom u Evanđeoskoj.»U koju god kuću uđete, zaželite joj mir»! Blagoslovinama vraćamo Bogu  zahvalnost za primljene darove i molimo ga za pomoć u životnim potrebama.

Uvod u blagoslove u molitveniku «Slavimo Boga» naglašava kako je

važno da se čovjek preobražava u Kristovu Duhu, pa zato i sve stvari kojima se služi i s kojima  druguje mogu dati novo usmjerenje. Zbog toga blagoslovi i danas imaju svoje značenje i uvelike mogu pomoći rasu vjere i preobrazbi svijeta ako ih obavljamo i primamo u duhu vjere.  Ovdje treba naglasiti  zadnju rečenicu:”Obaviti i primiti u duhu vjere.” Kako se svećenik u kratkom posjetu obitelji može posvetiti obiteljima koje žive u posebnim okolnostima: udovištvo, bez djece, rastavljeni, ponovno civilno vjenčani, koji žive u izvanbračnoj zajednici, izbjeglice, samci, starije osobe i bolesnici…? Može li takve obitelji »počastiti» dužim prisustvom dok drugi čekaju? Ili ima neko drugo rješenje?

Razvojni put blagoslova. Već u 3 stoljeću sveti Hipolit donosi svjedočanstvo o blagoslovima  kao običaju baštinjenu od Izraela nad jestvinama, stvarima, ljudima.

Zašto? Prema njegovom tumačenju sve je stvoreno podvrgnuto vlasti zloga, zato treba blagoslov da se očiasti, da prijeđe u Božji svijet prije nego se upotrebi.

Franačka i Germanska liturgija umnaža blagoslove, od blagoslova liturgijskih predmeta, na ljude, plodove, zemlju, građevine. Znakovit je i blagoslov vode kojemu prethodi molitva egzorcizma. Blagoslov vodom ustanovljen je d nas podsjeti na krštenje. Usporedi. Interesantno je objašnjenje blagoslova u «Riječniku simbola»,Zagreb 1987. »Blagosloviti, blagoslov, označuje prijenos snaga. Blagosloviti znači posvetiti, učiniti svetim pomoću riječi, to jest približiti svetom što je najuzvišeniji oblik kozmičke energije». Analiza elemenata tradicionalnoga u blagoslovu kuća, obitelji .. u božićno- bogojavljenskom vremenu te pučka pobožnost i vrednovanje novčanog dara.

Glas Koncila donosi osvrt na novinarske napise o blagoslovu  obitelj od biksupa  Msgr. Josipa Mrzljaka.

«Stoljetni je običaj da svećenik u božićnim danima obilazi svoje vjernike u njihovim domovima te da zajedno mole i zazivaju Božji blagoslov u novoj godini.»

Interesantna je informacija  u članku (Isti broj glasa Koncila) u pastirskom pismu Firentinskog kardinala Antonelija

U kojem stoji da je «tradicionalni blagoslov obitelji u Italiji u uskrsnom vremenu.

Ima simbolike u tome što na našim prostorima blagoslovi započinje na «Tri kralja»,blagoslovom vode i ophodom bar jednog dijela župe.

Kao što nas je Bog u Isusu svojim pohodom blagoslovio, tako i svećenik  pohađa obitelj noseći im blagoslov. Na vidjelo dolazi i pučka pobožnost. Ljubljene križa na ulazu u obiteljsku kuću, neki klečeći, prisustvo božićnog ugođaja koji se»ruši»tek nakon blagoslova ,božićni običaji blagoslova balga, zemlje, pjevanje.

Vrednovanje novčanog dara. Mislim da je tu jezgra neshvaćanja, zlonamjernih napada, naše nelagode. Novinarima  u GK, od 5.veljače 2006.odgovara  vjernik Ivan Pancirov u rubrici «osvrti». «Napisi u novinama»Božićni harač po siromašnim katoličkim obiteljima»»Harač svećenika» i drugi naslovi.

«Znam da župnici ništa od  nikoga ne traže. Znam da župnik od mnoge sirotinje neće uzeti, dapače udjeljuje. Znam da neki postave na stol i iskušavaju svećenika te «zaborave» dati pripremljeno. Znam da mnogi praznu kovertu uruče kao «dar».

Ako bi išta trebalo mijenjati, to bi trebalo.

Pitanje: kako onda namiriti  obiteljski dar Biskupiji kad članarinu, lukno plaća manji broj župljana i kad je «blagoslov»prilika da se nešto skupi?

Ukinuti jedno i drugo? Može li se milost kupiti novcem, Bogu zahvalnost uzvratiti? Našao sam u «dva znakovita izraza .»Trgovanje duhovnim dobrima se zove svetotražje ili svetoprodajstvo «Riječnik simbola», Zagreb 1987. Rasprava o služitelju blagoslova.

Redovito bi to trebao biti svećenik-župnik, kapelan u župi.

«Opći religijski leksikon» nabraja blagoslove koji su pridržani: papi, biskupima, a i one koje mogu obavljati i laici.  Navode  se: blagoslov hrane i stana. To se potkrepljuje  činjenicom da – ratar blagosljiva polja, otac djecu, umjetnik svoj rad.

Vrijeme za blagoslov. Talijani imaju uskrsno, mi božićno vrijeme. Koliko kuća na dan? Razgovor u obitelji ili «kombajniranje» kad molitva započinje od ulaznih vrata. Sjesti i razgovarati ili «na brzake»?

Vremenski podudarno kad je obitelj na okupu.. ili »komšinica ima ključ».?

xjaslice2012

Čestitka

jaslice2011

zupa nustar 1200

DUHOVNE VJEŽBE ZA ŽENE

 

DOM DUHOVNE POMOĆI

organizira od 12. do 15. siječnja  2012.g.

DUHOVNE VJEŽBE ZA ŽENE

Namijenjene su udanim i neudanim ženama, majkama, bakama i udovicama, sa željom da im se omoguće dani mira, molitve, razmatranja i susreta s Bogom u sakramentima, kako bi obnovili snagu vjere i ljubavi. Tema je: „Samo jedno je potrebno!“ (Lk 10,42), a voditeljice su s. Rastislava Ralbovsky i s. Augustina Dominković, ss. sv. Križa, Đakovo. Duhovne vježbe se održavaju u kući „Betanija“, Kralja Tomislava 29; počinju u četvrtak u 16 sati, a završavaju u nedjelju u 15 sati. Može se uključiti i djelomično, u pojedine dane.

Potrebna je prethodna prijava radi smještaja:

Tel. 031/811-794 ili mob 099/ 59-97-552  (gđa Marija Mihaljević);

 e-mail: rastislava.ralbovsky@os.t-com.hr.

Nadamo se da će obiteljska i župska zajednica ohrabriti žene na sudjelovanje u ovakvim danima obnove, koji su im za njihovu odgovornu zadaću vrlo potrebni.

zupa nustar 1200

Božić i Nuštar u pjesmi

 

 

Božić i Nuštar – Doris Dragović

Tekst Željko Krznarić, Doris Dragović, glazba i aranžman Nenad Šiškov, producent Antun Ponoš.

zupa nustar 1200

Božićna pastirska poruka

Očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi;  
odgojila nas… da živimo
u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu
i očitovanje slave velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista  
(Tit 2,11-13)

 

Božićna čestitka i pastirska poruka 2011. godine, nadbiskupa i metropolita Marina Srakića

DSCF0005X

ŽENA U BOŽIĆNOM OZRAČJU

DSCF0005XRiječ je o ženi.

U Mariji, majci Isusovoj žena je dobila uzvišeno mjesto. Kako je izgledala Marija? Svojim vjernicima govorim: Marija je imala lice moje mame, tvoje majke, žene kćeri, lice žene.

Andrić je zapisao: «Žena stoji kao kapija na izlazu  i na ulazu ovoga svijeta». I što sve o ženi nisu napisali pisci svetih knjiga čovječanstva…

 

Božica i sluškinja ujedno. O Mariji nemamo puno zapisa u Evanđeljima budući da su ona pisana, ne kao Isusov životopis, nego kao poruka. Primijetili ste da centralni događaj u Isusovu životu nije rođenje nego Uskrsnuće. U svemu je od čovjeka drugačija. Psiholozi kažu da joj treba manje energije za neki posao, troši je sporije, racionalnije. Ništa, za razliku od muškarca, ne čini na brzinu. Njoj leži mirni ritam u poslu. Njezin radni dan je od jutra do sna. Sve stigne, polako i bez uzbuđenja koje zahvati muškarca kad se nađe pred tolikim malim – velikim poslovima. U ljubavi je smirenija, afektivni život joj je bogatiji. Žena zamjećuje boje, mirise predmeta, voli blaga uzbuđenja, cvijet, glazbu. To bi trebao znati oženjeni i neoženjeni muškarac. Tako  joj je malo potrebno za sreću. Strpljivija je. Radi poslove koji zahtijevaju smirenost. Trebalo bi, kažu psiholozi, uvažiti jednu lošiju stranu žene koja joj je prirodna, a to je nepostojanost, promjena raspoloženja, hirovitost, a sve je to u svezi , ne neke ženske tvrdoglavosti , već mjesečnog ciklusa. Više je podložna dojmovima, osjećajnija je, razočarana kad od muškarca nešto očekuje a ne ostvaruje se.  Teže skriva radost i tugu . Ima moć smirivanja napetosti  u sukobima, ali može biti i razlog. Njezina prisutnost donosi mir, ljepotu, opuštenost. Toga je toga svjesna. Netko je napisao: “da su žene unijele više blagosti i moralnosti, uglađenosti, među ljude nego svi moralisti ovoga svijeta”. Ima nešto u tome. Žena je u radu usmjerena prema drugima. Njezina je sreća zadovoljstvo kad vidi  da uživaju u onom što je učinila. Netko je izračunao da ne bi,  bez toga:” oko tri sata dnevno bila uz štednjak, a to je 21 sat tjedno, 84 mjesečno. Pospremanje stana, od podruma do tavana svaki dan to je bar 26 sati nedjeljno, 104 sata mjesečno  a druge poslove : njega, odgoj djece , poučavanje djece kad dođu iz škole”.

Voli raditi za one koje voli: muža i djecu. U patnji, bolesti, jača je od muškaraca. Kakve sve nevolje i nedaće ne podnosi  za mir u kući, obitelji? Za razliku od muškarca ima strpljenja s bolesnicima. Kažu da u ljubavi želi biti osvojena. Njezina ljepota, oblačenje, šminka… – igra na tu kartu. Ljubav je za nju darivanje za razliku od muškarca. Ona je isključiva. Želi biti jedina koju voliš. Od tuda njezin napor da bude viđena, voljena, izabrana. U tome je uporna, naporna. Biblijski pisac ima i ovakvo iskustvo: «Ipak je gorča od smrti žena, jer je ona slična mreži i srce je njezino zamka, a ruke su njene okovi». Religioznije su. Srcem prihvaćaju Boga. To se vidi u našim crkvama, u kućnim molitvama. Ona voli duže molitve, krunicu, pjesmu. Njoj je povjeren religiozni odgoj djeteta, blagdanski običaji i stvarnost vjere. Osjećajnija je. Duže pamti  svađu. Muškarac nakon svađe prije nađe smirenje. Ona danima nosi gorčinu od izgovorene riječi. Kad se govori o nasilju nad ženama zaboravlja se da je to, ponekad , posljedica njezina “psihičkog nasilja nad muškarcem”. Navodim albansku: «žena bez stida i straha jest kao jelo bez soli». Netko je napisao i ovo: «Hoćemo li da nas žene vole, moramo ih uvjeriti da ih ne poznajemo. Jer njima ne ide u glavu da bi ih netko mogao voljeti i poznavati u isto vrijeme»!

U razgovoru je  pričljiva, okretna. Spremna  je  ono što je čula podijeliti s drugima. Isus se po uskrsnuću ukazao majci i ženama. Ne bez razloga. Sociolozi pišu :”da je njima svojstveno da u diskusiji, svađi, postepeno prihvaćaju sve argumente, ali odjednom odbiju da prihvate zaključak.” Ona može da od ničega napravi tri stvari: ikebanu, salatu i svađu”, napisa tamo neki “ženomrzac”. Od muškarca traži stalno,  potvrdu da je voli. Teško  podnosi nezahvalnost za jelo, kad ne primijetimo nove zastore, frizuru, nešto što je naučila. Ona je kažu oni koji znaju: ” intuitivna, diplomatična i lukava”. Treba više shvatiti što je htjela reći nego što je rekla. Netko je napisao: “kad govoriš sa ženom, slušajte prije svega ono što vam govori očima”, tko to zna puno toga neće krivo zaključiti, snositi posljedice. Slažem se s pjesnikom Mažuranićem  da: «U žene ostari prije lice nego srce».

Tako malo treba da budu zajedno sretni, a to  tako često nedostaje. Muškarac nije žena i obratno. Žive zajedno, ali ne misle na isti način. Jedno su, a tako različiti. Blago njemu tko to shvati i zapamti.  Duhovna žvaka: “Bor i jela ne mogu rasti u sjeni jedan drugome, treba im slobodno nebo”.

Slavko Vranjković – sacerdos