Archive for category: Novosti

BOŽIĆNA PORUKA NADBISKUPA ZAGREBAČKOGA KARDINALA JOSIPA BOZANIĆA

CRKVA, OBITELJ I NAROD: ZAJEDNO U KRISTU

Draga braćo i sestre!

1. Vrijeme adventskoga iščekivanja i ove godine dobiva svoju puninu u slavlju Kristova rođenja. Tijekom predbožićne priprave slušali smo snažne riječi proroka koje otvaraju oči za Božju prisutnost; ponovno smo budili duhovni žar u sebi i u svojim vjerničkim zajednicama; susretali smo nadu koja u vjeri jamči da je Bogu sve moguće, da iz suhoće pustinje i naizgled odumrla panja može niknuti klica neslućene životne snage. Osjetili smo da vrijeme došašća utopljuje srca i otvara ih skrivenim radostima koje su pohranjene u ljudima i u svijetu. Molili smo da budemo budni za očitovanje ljubavi i dostojni življenja iskustva neprekinute Božje vjernosti u njegovim obećanjima. I koliko god se činilo da je božićno slavlje ponavljanje uvijek istoga, ono je neobična i trajna novost, novost koja se razlikuje od unutarzemaljskoga traženja novoga po svaku cijenu, koje čovjeka iz dana u dan dovodi do nesigurnosti i nezadovoljstva. Godišnji spomen Božjega utjelovljenja, koji je ujedno i posadašnjenje spasenja, čuva čovjeka od izgubljenosti i nemira. Bog nam u tome spomenu daruje svoju prisutnost, koja je uvijek ista, ali se u našim povijesnim okolnostima uvijek očituje kao novost.

Božić okuplja ljude

2. Božić je slavlje koje zahvaća ljude u puno širemu opsegu od njihove pripadnosti Crkvi. Božić nosi u sebi vrijednosti koje se prepoznaju na općeljudskoj razini. Pozvani smo prepoznati da Božić ima snagu okupljanja ljudi, veće osjetljivosti za druge, snagu opraštanja i pomirenja, blizine i sućuti, obiteljske topline. To nipošto nije slučajno, jer se i na toj općoj razini iščitava kršćanska poruka događaja da Bog postaje jedan od nas i da blizina čovjeka čovjeku, za kojom u svojoj dubini čezne svaki pojedinac, u kršćanstvu ima poseban odgovor, koji nikoga ne isključuje, a vidljiv je naročito u obiteljskoj blizini.Isus Krist je postao sudionikom života naših obitelji; ušao je u naš svijet, u naše nesigurnosti, u naše domove. Pa ipak, mnogi ga ostavljaju izvan božićnih slavlja, ponavljajući neprihvaćanje koje se je dogodilo u onoj betlehemskoj noći, kada se za Svetu obitelj nije našlo mjesto u svratištu. U suvremenosti koju živimo neizbježno je postaviti pitanje: Kakav smisao ima slavljenje Božića bez Onoga koji nam je dao mogućnost toga slavljenja? Ta temeljna proturječnost otkriva mnoštvo drugih oprječnosti unutar kulture koja gubi svoje kršćanske odrednice, otkrivajući sve snažnije vlastitu prazninu i tugu srca, tražeći ispunjenja na mjestima i u stvarima koje to ne mogu biti, ali mogu zamagliti i zamračiti pogled prema izvoru radosti.Ako se ne vidi bitno i ako se prednost ne daje najvažnijemu, život će prije ili kasnije postati nepodnošljivo opterećenje. To su pokazale sve ideologije koje su pokušale graditi svijet i nove društvene poretke na postavkama koje nisu dopuštale svjetonazor koji računa s Bogom i na njega se oslanja. Objavljujući najvažnije, Bog nas poziva da se usudimo zakoračiti onkraj privida i vidjeti najvažnije u slabašnom Djetetu, koje se udomilo u Svetoj obitelji Marije i Josipa.

Pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj

3. Iz slavlja ovoga Božića pogled nam je usmjeren prema najavljenomu radosnom događaju pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, u subotu i nedjelju 4. i 5. lipnja 2011. godine, kada ćemo biti s njim u Zagrebu u susretima i molitvama, s posebnim naglaskom na slavlju Nacionalnoga dana obitelji. Pripremu za te iznimne dane i slavlje koje je pred nama stavili smo pod slogan »Zajedno u Kristu«. Središnje događanje vezano je uz obitelj, odnosno uz susret hrvatskih katoličkih obitelji. Na tu zajedničku misu na zagrebačkom Hipodromu u nedjelju 5. lipnja prijepodne pozvani su svi vjernici. U programu Papinog pohoda bit će i tri iznimno važna pastoralna susreta.

U Hrvatskome narodnom kazalištu održat će se susret Pape sa svijetom kulture, znanosti, umjetnosti, športa, gospodarstva, politike, s predstavnicima religijskih zajednica i s diplomatskim zborom. Na središnjemu zagrebačkom trgu – Trgu bana Josipa Jelačića Sveti Otac će biti na molitvenom bdijenju s mladima. U zagrebačkoj katedrali papa Benedikt XVI. predvodit će molitvu Večernje i susrest će se s biskupima, prezbiterima, đakonima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima, redovničkim kandidatima i kandidaticama. Važan dio tog susreta bit će i Papina molitva pred zemnim ostatcima blaženog Alojzija Stepinca.

Papini pohodi su dar za Crkvu i narod

4. Sveti Otac dolazi učvrstiti svoju braću i sestre u vjeri. Papini pohodi imaju nutarnju snagu i svrhu, koja izvire iz petrovske službe u Crkvi. U tome smislu rado se spominjemo triju pohoda sluge Božjega pape Ivana Pavla II. Oni su se događali u određenim vremenskim razmacima, u godinama: 1994., 1998. i 2003. Dinamika crkvenih i društvenih događanja u Hrvatskoj u posljednjih je dvadeset godina iznimno intenzivna, stoga u Papinim pohodima prepoznajemo poseban dar i povlasticu kako za Crkvu u Hrvatskoj, tako i za hrvatski narod. Smijemo slobodno reći da bi bez njih izostalo nešto bitno u povijesti Crkve, države i naroda.Prvi je pohod bio obilježen Papinom nazočnošću i porukama mira u vremenu rata, što je sa sobom povlačilo potvrdu vjernosti u prethodnom razdoblju i nadu novih mogućnosti te zahvalnost za prepoznavanje kršćanskih nastojanja i otvaranje naše zbilje drugima. Drugi je bio usredotočen na svjedočanstvo mučenika, prije svega na blaženoga Alojzija Stepinca, ali u povezanosti s mučenicima prvih kršćanskih vremena, ukazujući na kontinuitet vjere, koja je rasla iz sjemena mučenika. Istodobno se u Hrvatskoj živjelo poslijeratno ozračje preslagivanja političkih snaga i ulaženje društva u reinterpretaciju prošlosti, bez jasnih polazišta u odnosu prema komunističkome razdoblju. Beatifikacija kardinala Stepinca je, ipak, sačuvala živim spomen koji je sve više bio pod prijetnjom novih neistina i osporavanja.Papina je riječ o stalnosti istine i o trima velikim zlima: fašizmu, nacizmu i komunizmu, koja su pogodila Europu u dvadesetom stoljeću, ostala dragocjenom u sprječavanju samovolje trenutnih nastojanja relativizacije povijesnih događaja. Treći je dolazak pape Ivana Pavla II., pod geslom »Obitelj – put Crkve i naroda«, u pohodu mjesnim Crkvama iznio na vidjelo specifičnost i raznolikost, ali i dinamiku jedinstvenosti Crkve u Hrvatskoj: od Dubrovnika, Osijeka, Rijeke do Zadra.Pohod pape Benedikta XVI., u drukčije vrijeme, nužno za sobom povlači i nove naglaske. Sveti Otac, pozivajući nas da propitujemo sami sebe u sadašnjosti, neumorno nam nudi trajne kršćanske vrijednosti kao izazov u vremenu u kojem je teško odrediti uporišta. Papa Benedikt XVI. dolazi nama u Hrvatsku, govorit će u Zagrebu, ali gdje god se nalazio, Papa se obraća čitavoj Crkvi. Zbog Svetog Oca tih će dana Katolička Crkva, a i svjetska javnost biti usmjerena prema Hrvatskoj.Nacionalni dan obitelji – 2011.

5. Braćo i sestre, dok smo svjedoci na koje sve načine ljudsko zajedništvo doživljava dramu svojih nedosljednosti, razjedinjenosti, lomova i izdaja, postajemo svjesniji da zajedništvo koje nas povezuje kao vjernike nije ljudsko djelo. To smo toliko puta iskusili tijekom tegobne hrvatske povijesti. Vidjeli smo što može ostvariti zajedništvo koje živi od vjere. Premda je Božić slavlje ispunjeno mnoštvom dirljivih osjećaja, on je prije svega susret i ponuda zajedništva s Božjim Sinom. Zajedništvo koje ima izvor u Bogu nužno se pretače u sve međuljudske odnose, a na poseban način u obiteljski život, stvarajući novi svijet u Kristu.Obnova ljudskoga roda i svijeta započela je u ozračju obitelji. Sveta obitelj nas poziva da ne previdimo utemeljenje zajednice obitelji i ne zaboravimo izvorište obnove svijeta. Dolaskom u ljudsku obitelj Bog je pokazao da svaki ljudski život započinje Božjim darom i potrebom za ljubavlju. Božić nam pokazuje put na kojem čovjek dolazi do otkrića istinske sreće i na koji se način prevladavaju poteškoće. Mnogi će i danas reći da se u obiteljima susreću s teško rješivim problemima; da se obitelji ne mogu promatrati samo u idiličnoj slici zajedništva i ljubavi. Svjesni smo toga, ali u tim poteškoćama i dalje zrači istina da problemi nastaju upravo onda kada se zanemari konačno utemeljenje obitelji.Znamo dobro gdje završava obitelj u kojoj nema zajedništva, u kojoj se ne razmišlja i ne govori o izvoru i konačnome cilju života, u kojoj se ne pokušava u život prevesti istina o ljudskoj stvorenosti. Zato pozivam obitelji da se usude »postati ono što jesu« (Ivan Pavao II., Familiaris Consortio, 17) i da u vremenu pripreme za slavlje Nacionalnoga dana obitelji nastoje u svoje domove unositi i razgovore i razumijevanje i molitvu koja pomaže ostvarivati zajedništvo. Drage obitelji, niste prepuštene samima sebi. Bog po Božiću govori da želi biti i da jest dio vaših briga i radosti, osobito u Crkvi. Ne zaboravite da u svome krilu ostvarujete crkvenost, koja razvija župne zajednice. Zbog toga je važno da se okupljate i gradite zajedništvo s drugim obiteljima u svojoj župi. Ta mreža zajedništva donosi boljitak ne samo uskomu krugu ljudi, nego, po Crkvi, cijelomu društvu.Pozvane ste pomoći i drugim obiteljima koje se nalaze u poteškoćama. Zagledani smo u naše obitelji dok molimo za duhovna zvanja i kada pogled usmjerujemo prema Bogu da ne napusti svoje vjernike i da nam ne uskrati dar služitelja evanđelja i sakramenata. Upravo je kršćanska obitelj svojim životom u velikodušnosti i odgovornosti dragocjena za odaziv na Božji poziv.

Zajedništvo katoličkih obitelji

6. Braćo i sestre, neka nas ne zbunjuje što i u našemu hrvatskom društvu postoje oni koji na sve moguće načine žele poljuljati vrijednost obitelji, ali i vrijednosti koje su s njima povezane. Njihovi su ciljevi prilično jasni, a njihova nastojanja još snažnije podcrtavaju važnost do koje nam treba biti stalo. Obitelj nije samo temeljna stanica društva, nego je jamstvo čvrstoće društva. Toliko smo puta osjetili da u trenutcima kada sve djeluje poljuljano i kada nedostaju svjetionici, oslonac tražimo u Bogu i obitelji. Znamo dobro kako završava narod koji ne njeguje zajedništvo i kojemu nije stalo do vrijednosti dara života.Iskorjenjivanje ljudi iz obiteljskog ozračja olakšava oduzimanje pripadnosti, kao i slabljenje identiteta. Unošenjem razdora u obitelji lakše se dolazi do nesloge u nacionalnome biću. Promicanjem izdvojenosti pojedinaca koji nemaju svoje kulturno i duhovno zaleđe osiromašuje se zajedništvo koje oplemenjuje. Ako dakle želimo dobro svomu narodu, poštovat ćemo obitelj, čuvati ju i štititi. A vi, drage obitelji, ne prepustite svoje živote i život Hrvatske Domovine drugima.

»Uvijek je bila dužnost ženidbenih drugova, a danas je glavni dio njihova apostolata, svojim životom očitovati i potvrđivati nerazrješivost i svetost ženidbene sveze, odlučno potkrjepljivati pravo koje pripada roditeljima i skrbnicima da kršćanski odgajaju svoju djecu te braniti dostojanstvo i zakonitu autonomiju obitelji. Neka, dakle, roditelji i svi Kristovi vjernici surađuju s ljudima dobre volje da ta prava budu potpuno zaštićena u građanskom zakonodavstvu, da se pri upravljanju društvom vodi računa o potrebama obiteljî gledom na stan, odgoj djece, uvjete rada, socijalnu sigurnost i porez te da se pri sređivanju migracija potpuno osigura zajednički obiteljski život.« (Drugi vatikanski koncil, Apostolicam Actuositatem, 11) Svi smo pozvani uključiti se u pripremu Papinog pohoda.

7. Pozivam sve obitelji da ponajprije molitvom, a zatim i uključivanjem u događanja pripreme Papinoga pohoda prate nastojanja u svojoj župi, u našoj Nadbiskupiji, u našoj Crkvi te da se svojim djelovanjem uključe u one aktivnosti u kojima mogu pridonijeti širenju Radosne vijesti. Pozivam mlade da ne odustanu od snova koje im je Bog stavio u srce i da budu radosni nositelji inicijativa koje čuvaju i promiču vrijednosti što rese našu Crkvu i Domovinu. Papa Benedikt XVI. dolazi novom naraštaju mladih vjernika, među kojima su i oni koji se ne sjećaju rata protiv Hrvatske u devedesetim godinama prošloga stoljeća. Odmak u vremenskom razdoblju od dvadeset godina traži očitovanje njihove prisutnosti i uvažavanje njihova načina življenja kršćanstva, novoga govora i novih težnji. Sveti Otac dolazi mladima, za koje toliko puta moramo imati riječi pohvale za njihova zauzimanja i zajedništvo koje se očituje na susretima mladih.Papa Benedikt XVI. dolazi i biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima, redovničkim kandidatima i kandidaticama. Nakon svećeničke godine, koju smo nastojali živjeti intenzivno s probuđenom sviješću o potrebi novih oblika zauzimanja u pastoralu duhovnih zvanja, očekujemo riječ Svetog Oca i zajedničku molitvu oslonjenu na svjedočanstvo blaženog Alojzija Stepinca.Predragi vjernici, nastojimo uvijek da naši životi budu odraz naše vjere i budimo kao kršćani znak zajedništva u svojim odnosima s drugima, u svojim obiteljima, u župnim i drugim crkvenim zajednicama, u narodu kojega smo dio. Ovih dana još jasnije vidimo koliko nam je potrebno zajedništvo obitelji, Crkve i naroda, kao i karitativna solidarnost prema onima koji su potrebni. Molimo da blizina Blažene Djevice Marije, majke i čuvarice zajedništva hrvatskoga vjerničkoga naroda, i svetoga Josipa, zaštitnika naše Domovine, čuva naše zajedništvo u Kristu. Svima do kojih dopire moja poruka želim radostan Božić i blagoslovljenu novu 2011. godinu!

U Zagrebu, o Božiću 2010.

† Kardinal Josip Bozanić

nadbiskup zagrebački i metropolit

Svim vjernicima, dragim sadašnjim i nekadašnjim župljanima, prijateljima i poznanicima, svima Vama dragi posjetitelji našeg portala, sretan i blagoslovljen Božić te mira, zdravlja i sreće u novoj godini, želi župnik Slavko.

Božić je, Božić je u srcu tvom i mom …

Jaslice 2010. u župnoj crkvi

Ima blagdana koji ostavljaju duboki trag u svakodnevnom životu ljudi, podsjećaju na djetinjstvo, obiteljsku radost.

Jedan od njih je Božić.

Postao je opći civilizacijski blagdan za čitav svijet. Opasnost je da se iz vida izgubi sadržaj blagdana, ono bitno da je Bog postao čovjek „radi nas i našeg spasenja”, pa tako nebitno postane bitno: darovi, čestitanja, dobro jelo i sveti Nikola s Djedom božićnjakom i okićeni bor. Priprava za Božić teče u dva smjera: vanjska i unutarnja.

Neki će nažalost, pripremu za Božić svesti na vanjsku, a ima ih koji su nakon svega spremni doći barem na Polnoćku. Pravi kršćani Božić pripremaju u oba smjera: okićen bor, darovi, obiteljski ručak, a prije toga ispovijed, pričest, sv. Misa.

Među kojima si ti i kako tvoja obitelj slavi Božić?

Promisli koliko ćeš vremena potrošiti za vanjsku pripremu, a koliko u pripravi duše? Eto, sada znadeš na čemu si!

Pozovi svoje ukućane i dođi na Misu, na susret neba i zemlje. Potrudi se. Kako ćeš nekome čestitati Sretan Božić, rođenje Isusovo ako se nije „rodio u tebi“? Bog se zbog tebe, za tebe rodio. Budi sretan jer si voljen toliko da je i Bog zaželio biti tvojim prijateljem.

BOŽIĆNI SIMBOLI I TUMAČENJA

DOŠAŠĆE

Dolazak i rast svijetla simbolizira vijenac došašća s četiri svijeće . Svaku se nedjelju pali jedna više uz molitvu.

SLAVLJE-VJERA I TRADICIJA

Uz sve narodne običaje: svjetlo, slama, kićenje zelenog drvca, darovi, čestitari.. POLNOĆKA i susret u PRIČESTI su najvažniji dio slavlja.

Na razmeđu između jučer i danas, noći i dana koji dolazi, u ponoć, recitira se VJEROVANJE “Nicejsko – Carigradsko” da je “Sin Božji postao čovjekom, nama u svemu jednak osim u grijehu”.

BOŽIĆ

SLAVLJENJE BOŽIĆA

Najprije se slavilo na BOGOJAVLJENJE 6. siječnja. Sadašnji datum, 25. prosinca, ne odgovara stvarnosti. Međutim, neke istočne crkve slave ga 7. siječnja, po Julijanskom kalendaru. Uveden je u Rimu u IV. st. da se oplemeni blagdan “nepobjedivog boga sunca”.

Tog datuma nastupa zimski solsticij, vrijeme kad sunce dostiže najveću kulminaciju. “Isus je to sunce o kojem je riječ”.

Prvi put se spominje slavlje 336. godine. Brojenje godina od “Isusova rođenja” računao je u VI st. opat Dionizije. Pogriješio je. Isus je rođen pet godina ranije. Božić spada, zajedno s Uskrsom i Duhovima, među tri najveća kršćanska blagdana. Božićno vrijeme traje od Božića pa do blagdana Krštenja Gospodinova, a to je uvijek nedjelja iza Sveta Tri Kralja.

OBIČAJI UZ BOŽIĆ:

Ostaci poganstva: Grane crnogorice nekad – simboli plodnosti, a kićenje jamstvo uroda, zaštita od zlih uroka.

Bor se kiti od 1600. u Njemačkoj, oko Rajne. Prošireno svuda.

SLAMA U KUĆI

Na njoj su spavali. Na stolu stolnjak, a pod njim zrna žita, zobi, ječma, kukuruza. Pod stolom hamovi i dijelovi pluga.

ŽITO

Sije se na dan sv. Barbare, 4. XII ili Lucije , 13. XII. Rast žita nagovještavao je dobru ili lošu ljetinu. NOVOST kod nas Hrvata. Žito kitimo trobojnicom. Tu je prisutan antički kult vegetacije.

JASLICE

Prvi napravio sveti Franjo Asiški u 13. stoljeću.

BETLEHEMSKO SVIJETLO

Noviji običaj. Svijetlo upaljeno u Betlehemu prenosi se u sve zemlje svijeta, pojedine katedrale. Kod nas u đakovačku katedralu, a mi donosimo to svjetlo u Crkvu, narod u svoje kuće.

BOGOJAVLJENJE – SVETA TRI KRALJA

Univerzalnost Božića. Tri kralja su predstavnici naroda, rasa: crne, žute, bijele. Započinje blagoslov obitelji.

KRŠTENJE ISUSOVO

Početak javnog Isusova djelovanja. Objava Trojstva. Ulazak u vodu označava smrt, izlazak i objava “ovo je Sin moj ljubljeni“ – uskrsnuće.

Odlukom hrvatskih biskupa 3. nedjelja Došašća je proglašena Nedjeljom Caritasa u svim hrvatskim biskupijama. To je dan razmišljanja o potrebnima, a još više poziv i prilika da ljudi dobre volje, a napose katolici, u cijeloj Hrvatskoj daju svoje priloge za potrebne i oskudne. Svake godine Upravno vijeće Hrvatskog Caritasa, odabire moto ili geslo dotične nedjelje.

S obzirom da u svim krajevima ima velik broj ljudi koji su u potrebi, svaki dijecezanski biskup svojom okružnicom u svojoj biskupiji poziva sve župne zajednice i pojedince dobre volje da se uključe u akciju prikupljanja priloga za Caritas: Skupljanje organizira Hrvatski Caritas u suradnji s biskupijskim Caritasima. Prikupljaju se novčani prilozi putem prigodnih kasica i kuverti, darovima na svim nedjeljnim misama ili na neki drugi način, koji može odrediti svaki pojedini župnik. Na misnim slavljima dotične nedjelje redovito se čitaju ili tumače prigodna okružnica dijecezanskog biskupa. i poticajna Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa.

Ne zaboravimo – danas milostinja za CARITAS!

Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se znade o Katarininu životu, a stvarne podatke teško je razlučiti od legende.

Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlas u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.

Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.

Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.

Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. U blizini toga mjesta podignut je kasnije slavni manastir sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u pripadajuću crkvu.

Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1962. isključila iz liturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratila 2002. godine.