Archive for category: Posebne teme

Iskustvo gijeha je samo i isključivo ljudsko iskustvo. Čovjek  je stvoren kao slobodno biće i u toj svojoj slobodi može Bogu reći NE. To je blagodat ali i rizik koji ta sloboda donosi. Zašto čovjek griješi? Griješimo li samo iz vlastite slabosti, iz nutarnjeg nagona, iz želje za sebičnim osobnim dobrom.. Grijeh uvijek ostaje jedna velika tajna koja se rađa u srcu čovjeka.

Nalazimo se u korizmenom vremenu koje nas poziva na obraćenje, pokoru i djela milosrđa. Obratiti se znači ući u svoju nutrinu i susresti se sa svojom savješću ,sa svim onim dobrim i manje dobrim koje nosimo u sebi. Priznanjem krivice i oprostom zadobijamo Božje milosrđe koje nam se daruje kao nezasluženi Božji dar, koje nam je potrebno da bi rasli u ljubavi. Čovjek ne može živjeti bez Boga jer je stvoren za njega. Život bez Boga je pakao. Osobni pakao stvaramo si sami ne priznajući vlastitu griješnost. Grijeh nas tako udaljava od Boga i ljubavi Božje. Priznati grijeh znači osloboditi svoju savjest teškog tereta i ponovno pronaći put koji nas vraća k Bogu i njegovoj ljubavi.

I Sv. Pismo nas opominje:

„Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan:otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde“( 1 Iv 1,8-9).

Tko može zgriješiti:

1. grijehe može činiti samo čovjek koji je vjernik- on se slobodno i svjesno okreće od Boga

2. čovjek koji nije vjernik ne može zgriješiti – on čini zlo – prema čovjeku, jer u sebi ne nosi religioznu dimenziju i nije okrenut ka transcedentnom.

U čovjeku se javlja osjećaj krivice sviješću da se:

1. slobodno odlučio protiv Boga – podložio stvorenju a ne Stvoritelju

2. da se pobunio protiv vlastitog Stvoritelja i zanijekao njegovo postojanje

3. da je odbacio Božju ljubav

4. prekinuo zajedništvo s Bogom

Grijeh  nosi pečat:

1. neizbrisivosti – u čovjeku se javlja osjećaj krivnje ili grižnje savjesti koja je psihološka reakcija na učinjeni grijeh

2. nanesena šteta traži zadovoljštinu – čovjek nikada sam sebi ne može oprostiti krivnju – prašta mu je Bog – u ispovijedi

Obraćenje se događa u Crkvi i po Crkvi, u sakramentu ispovijedi. Veliko je blago savjest koja ne tišti čovjeka. Cijeli kršćanski život je poziv na obraćenje. To je unutrašnji obrat duha i cijeloživotni rad na svojim slabostima; osobna borba sa samim sobom. Ono je krik slobodnog čovjeka koji Bogu govori DA..

DUH SVETI U TEOLOGIJI I ŽIVOTU SVETOGA PAVLA

Na drugom predavanju koje se održalo 18.02.2011.g., poslije večernje svete mise, župa Nuštar ugostila je dr.sc. Ivicu Čatića, profesora na KBF-u u Đakovu i višeg asistenta pri Katedri Svetoga pisma Novoga Zavjeta. Dr. Čatić je svećenik Srijemske biskupije i župnik u Petrovaradinu. Veliki broj vjernika imao je priliku poslušati izlaganje na kojem je dr.Čatić pokušao približiti samo djelić teologije svetoga Pavla kroz djelovanje Duha Svetoga.

U Djelima apostolskim, koja su svojevrsno „peto evanđelje“ opisan je životni put najpoznatijeg obraćenika,svetoga Pavla, koji poslije osobnoga susreta sa uskrslim Kristom ostavlja svoj „stari život“ i počinje jedan potpuno novi, u kojemu simboličnom gestom mijenja i ime. Savao – gorljivi i neumoljivi progonitelj kršćana postaje Pavao –  najrevniji Kristov apostol poslan da pronosi evanđelje po svem svijetu.Pavao nije samo utemeljitelj kršćanstva; primivši dar Duha Svetoga i ojačan njime on na svojim putovanjima  donosi Radosnu Vijest i Židovima i poganima. Dr. Čatić osvrnuo se u svome izlaganju na veliku ulogu Duha Svetoga u čovjekovom životu koji je vidljiv u djelima iz ljubavi. Onako kako majka privija dijete; zaštitnički, nježno i ljubeći ga bez puno riječi, tako nas ljubi raspeti i uskrsli Krist. Sva djela duhovnog i tjelesnog milosrđa nije nam moguće činiti bez pomoći Duha. Istaknuvši tako ljubav koja djeluje uvijek u „suradnji“sa Duhom Svetim, dr.Čatić naglasio je da je  i sveti Pavao sam sebe odgajao za tu suradnju u ljubavi iz ljubavi. Isto tako, na nju je pozvan i svaki kršćanin.

Obratiti se, ući u nutrinu svoje duše i spoznati sve u čemu griješimo nije ni jednostavno niti lako. Potrebno je „umrijeti grijehu“ da bismo živjeli „u Kristu“. Uskladimo stoga svoje misli, riječi i djela da postanemo ljubljena djeca Božja. Krenimo Kristovim putem koji vodi u život i pri tome ne zaboravimo „da i najduži put počinje prvim korakom“…

Vjerske dužnosti i prava kršćanina

Zahvaljujući velikoj zauzetosti našega župnika vlč. Slavka Vranjkovića i apsolventici na petoj godini teologije, a u  iskrenoj želji da se vjernicima  više približe temeljne istine kršćanske vjere i sve bogatstvo koje se uvijek iznova može pronaći u Riječi Božjoj onome koji je traži, pokrenute  su tribine, koje vjernici imaju priliku poslušati u večernjim satima poslije svete mise u župnoj crkvi Duha Svetoga u Nuštru.

Koje i kakve dužnosti i prava imaju katolici prema svojoj vjeri? Koja im je moralna obveza? U svim je povijesnim razdobljima vjernik imao pravo i dužnost svoju vjeru upoznati, izvršavati je i priznavati – osobito u određenim, pa i posebno teškim situacijama, sve do mučeništva.

Dužan je svoju vjeru čuvati, braniti i širiti sukladno zahtjevima svoga poziva i poslanja u životu. Dužan je svoju vjeru sprovoditi u praksu prema nauku i zahtjevima Katoličke Crkve. To je teška dužnost svakoga od nas. Upoznavanje vjere događa se unutar kulturne sredine u kojoj se dotični vjernici nalaze. Pozvani na zajedništvo  ugradimo život  na čvrstu stijenu koja se temelji na Riječi Božjoj, izgradimo osobnu sigurnost u vjeri i svjedočimo radost na koju smo pozvani . Ne zaboravimo, Evanđelje jest Radosna Vijest koja je upućena svakome, baš svakome od nas!

Posvijestimo si i upamtimo:

• kršćanin je dužan  produbljivati svoje vjersko znanje permanentnom formacijom
• upoznavanje vjere spada među prve i najvažnije njegove dužnosti
• protiv te dužnosti teško ogrješuje onaj koji vjeru, svojom krivnjom ili uopće ne poznaje ili veoma slabo
• onaj katolik koji redovito zanemaruje nedjeljne propovijedi teško griješi, kao i onaj koji svoju vjeru ne oživljuje i ne produbljuje na neki drugi način (razmišljanjem, razgovorom s upućenima u vjeru, čitanjem..)

Prilika za jedan novi rast u vjeri  pružila se svim župljanima kroz tri tribine koje su održane do sada i na koje se odazvao veliki broj vjernika. Nadajući se i dalje  dobrom odazivu i podršci, tribine će se odvijati prema dogovoru sa predavačima, a biti će najavljivane na svetim misama.