Sveti Martin
U Hrvatskoj znamo sve o dobroj kapljici i vinu, znamo i puno toga o Martinju, a najmanje poznajemo povijest i sveca po kome je taj datum ušao u kalendare i čijeg se spomena spominjemo.
11. studenoga Crkva liturgijski časti svetog Martina Tourskog. Neobično za ono vrijeme, ali sveti Martin postao je je prvi svetac koji nije umro mučeničkom smrću. Živio je u četvrtom stoljeću. Odlikovao se izrazitom osjetljivošću prema siromasima i velikom požrtvovnošću sa kojom je pristupao evangelizaciji.
Ponizno je prihvaćao ono što mu je Bog namijenio u životu, iako to po svojoj volji nije želio. Bio je jedan od ljudi o kojem su govorili naraštaji. Rođen je 316. god. u Panoniji, u gradu Savariji u Mađarskoj, a odrastao je u Italiji. Prema predaji, još kao dijete primio je kršćanstvo i pobjegao od kuće kako bi stupio u samostan. Otac, vojni časnik , zahtijevao je i od Martina da se posveti vojnoj službi, koju je on završio i oprostio se zauvijek od nje.
Njegova gesta dobrotvornosti prema siromahu koji se smrzavao pred vratima grada Amiensa sa kojim je podijelio svoj ogrtač prepolovivši ga na dva dijela i davši jednu polovicu bližnjemu u nevolji, ispunjavala je maštu mnogih slikara i umjetnika koji su je ovjekovječili na platnu. Taj događaj bio je prekretnica njegova života, njegov put koji ga je odveo u svetost. Sljedeće je noći usnio san vidjevši samoga Gospodina, zaogrnuta u polovicu plašta, koji mu je govorio: »Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin.«
Bio je to veliki milosni čas u kojem se još više oduševio za kršćanske ideale prema kojima je nastojao urediti i provoditi život. Častimo ga kao zaštitnika vinara, vinogradara, siromaha, jahača…Zazivajući zaštitu svetog Martina mnogi će na njegov blagdan krstiti vino i blagosloviti trseve u vinogradima. Zaštitnik je i naše Vukovarsko-srijemske županije, rancuske, ali i mnogih mjesta. Svome nebeskom zagovorniku nazdravimo i mi kapljicom dobrog vina, proslavljajući Dan Vukovarsko-srijemske županije i blagdan svetog Martina, njena zaštitnika!




Danas Crkva časti spomen na svetoga Luku. On je pisac evanđelja i Djela apostolskih.O njemu ne znamo mnogo, osim da nikada nije upoznao Isusa i nije bio jedan od apostola koji su pratili Krista do muke i smrti na križu.

Kada govorimo o svecima, rijetko razmišljamo o braći i sestrama, posebice blizancima, koji su proglašeni svetima. Jedan primjer takvog odgoja u Božjoj milosti, doveo je do svetosti brata i sestru, Benedikta i Skolastiku. Pri porodu im umire majka, a odgoj malene djevojčice preuzimaju časne sestre u samostanu.
lekosta
U Hramu se dogodio susret Boga i čovjeka. Pravednik Šimun dugo je čekao dolazak obećanoga Spasitelja. Njegovo cijeloživotno čekanje došlo je ka svome kraju. Stoga u večeri svoga života zahvaljuje;
Bog je iz preobilja svoje dobrote i svoga bitka stvorio svijet, a u njemu čovjeka kao svoga partnera. I svijetu i čovjeku odredio je granicu koja je samo njemu znana. Sve osim sebe Bog je ograničio kategorijom vremena. A da je sve na ovome svijetu prolazno svjedoči nam najbolje dolazak Nove godine. Svake godine se radujemo nečemu što nas dovodi sve bliže našem kraju.
Jutarnje mise, zornice…Kao da su tek nedavno počele, a već im se bliži kraj. Mnogi ih ljudi vole jer sudjelovanje na njima budi jedan poseban osjećaj prisnosti i zajedništva, kada još topli od kreveta, napola pospani, čupavi i sneni žurimo pronaći posljednje slobodno mjesto na zvuk zvona koja „kore lijene ljude, dozivlju ih, od sna bude“.
Crkva se 15. prosinca sjeća hrabre i nesebične žrtve časnih sestara koje su u ljubavi za Krista, kojemu su posvetile svoje djevičanstvo, bile spremnije umrijeti nego pogaziti svetinje za koje su živjele. Zbog toga su im presudile oštrice četničkih noževa kojima su izboli njihova tijela. Drinske mučenice su blaženice, časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi, mučki ubijene odstranečetnika na današnji dan, 1941 godine, na obali rijeke Drine kod Goražda. Časne sestre, Kćeri Božje ljubavi, došle su u Sarajevo 1882. na poziv nadbiskupa Josipa Stadlera.
Ime Lucija dolazi od latinske imenice lux i znači svjetlo, sjaj, jasnoću, a u daljnjem smislu označava oko, život, prosvijetljenost svijetlom vjere. Na blagdan svete Lucije sije se pšenica kao simbol novog života, rađanja i rasta. Dvanaest dana koji nas dijele do Božića predstavlja tako dvanaest mjeseci u godini, pa ako je vjerovati starim predajama, vrijeme kakvo će nam biti tih dvanaest dana biti će takvo i dvanaest mjeseci iduće godine. Sveta Lucija ( 284. – 303. g. ) podnijela je mučeništvo za vrijeme vladavine cara Dioklecijana. Rođena je u kršćanskoj obitelji u Sirakuzi koja je bila važno trgovačko središte Sicilije. Sirakuza je bila grad koji je na kršćanstvo obratio biskup Marcijan a tamo je poslan od samog sv. Petra. Kršćanska zajednica u Sirakuzi je bila velika i brojna. Lucijina obitelj je bila bogata, plemenita i uvažena u društvu.