Voljeni ne umiru
Što za mrtve znači cvijet, svijeća zapaljena, ako su zanemareni dok su bolovali, starjeli, ili bili nevoljeni, zaboravljeni, otpisani? Kad bi se samo dio pažnje, dio novca, dio ljubavi koja se ovih dana rasipa, poklonila živima umjesto mrtvima, starost bi bila lakša, bolest snošljivija, uzajamna blizina životnija.
Opet i iznova: »Svi sveti, Dušni dan«, spomen na pokojnike. Prepuna groblja živih. Ćudljiva jesen prosula uvelo lišće. List do lista, grob do groba. Jesen i smrt, smrt i jesen. Umiranje do proljeća i novih klijanja. Kult pokojnika propisuju sve religije svijeta, ne samo kršćanska, ali i obvezu da za života budemo jedni drugima radost.
ĐAKOVO (TU) - „Gospodine, ovaj dan je sličan tebi, on je prijatelj ljudi. On se prema ritmu vremena vraća svake godine; stari sa starima i obnavlja s djetetom koje se rodilo. Svake godine nam dolazi i prolazi, pa se ponovno vraća pun čari. Zna da ga ljudska narav ne može zanemariti. Poput tebe, on dolazi u pomoć ljudima koji su u nevolji. Gospodine, cijeli svijet žudi za danom tvoga rođenja...“ ponovio je nadbiskup Marin Srakić riječi sv. Efrema, predvodeći u đakovačkoj prvostolnici svečano misno slavlje na svetkovinu Rođenja Gospodinova. U svojoj homiliji nadbiskup je govorio o Božiću, prijatelju čovjeka, o Novorođenom koji ne zna govoriti, koji na dan svog rođenja možda govori samo svojim prodornim plačem - plačem koji želi potaknuti srce, koje traži očeve i majke da ga tješe, da mu pomažu rasti, da ga zaštićuju, da mu pomažu i zaodjenu u hladnoći.
lekosta
