Archive for category: Novosti

Preporuka sv.  Anti u svakoj potrebi

Spomeni se, sv. Ante, da si uvijek pomagao i tješio sve koji su se tebi utjecali u svojim potrebama. S čvrstim pouzdanjem preporučam se i ja tvom moćnom zagovoru kod Boga. Ne odbij moje prošnje i svojim posredovanjem kod Boga isprosi mi – ako je za dobro moje duše – milost… za koju te molim. Pomozi mi u ovoj mojoj potrebi i nevolji!

Blagoslovi mene, moj rad, moju obitelj i sve moje drage, čuvaj nas od bolesti i pogibli duše i tijela! Sve nas krijepi da u boli i kušnji ostanemo čvrsti u vjeri i ustrajni u ljubavi. Amen.

Molitva majke ili oca

Dobri sv. Ante, blagoslovi i štiti moju obitelj, čuvaj je u ljubavi i slozi, obaspi je vremenitim i vječnim dobrima i udalji od nje svako zlo.

Blagoslovi mene i moga supruga (moju suprugu). Neka nam nikada ne uzmanjka zaposlenje i sve potrebno kako bismo mogli čestito živjeti i odgajati djecu koju nam je Bog dao.

Blagoslovi tu istu našu djecu, štiti njihovo zdravlje, potiči ih na dobro i ne dopusti da izgube vjeru i čistoću života.

Učini nas sposobnima da ih razumijemo i da im prednjačimo riječju i primjerom. Neka uvijek teže za najuzvišenijim idealima i neka u životu ostvaruju svoj ljudski i kršćanski poziv. Amen.

Za djecu

O Bože, stvoritelju i uzdržavatelju svih ljudi, ti koji ljubiš nevinost i dobrotu, blagoslovi našu djecu, čiju ti čistoću, jednostavnost i dražest prikazujemo i preporučamo. Uščuvaj u njima dobrotu, podaj im sreću brižljive roditeljske skrbi i požrtvovnosti. Pomozi im da rastu u vjeri i razboritosti, brani ih od svakoga zla duše i tijela.

Dragi sv. Ante, potkrijepi svojim zagovorom naše molbe, budi bliz nama i svoj djeci i jačaj nas svojom zaštitom. Amen.

Zahvala na primljenim milostima po zagovoru sv. Ante

Svemogući i dobri Bože! Iako nevrijedan, s pouzdanjem sam se utjecao tvojem milosrđu po zagovoru tvoga milog sv. Ante. Ti si me milostivo uslišao, zapravo – uslišao si molbe sv. Ante koji se za mene dobrostivo zauzeo. Hvala ti, hvala tvojoj vječnoj i neizrecivoj dobroti! Hvala i mom dragom posredniku pred tobom, sv. Anti, kojega si divno proslavio među svojim svetima!

Obećavam da ću ti biti i unaprijed, uvijek, istinski zahvalan ne samo riječju nego i djelom, ne samo hvalospjevom nego i životom. Daj mi milost da znam i uzmognem savjesno upotrebljavati sve tvoje darove i milosti te tako postići vječno spasenje, blaženstvo na koje smo pozvani i kojim te želim hvaliti i slaviti sa svima svetima u sve vijeke vjekova. Amen

Nedjelja iza blagdana Duha Svetoga slavi Presveto Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetoga – Trojedinoga Boga. Tajna Presvetoga Trojstva nije lako razumljiva niti jasna, i teško je na razumljiv način govoriti čovjeku o njoj.

To je najveća tajna naše vjere – misterij; koje u sebi sadrži tajne Kristova Uskrsnuća, Utjelovljenja, Duhova, života Crkve i života kršćana.

Bog je Otac – koji nas je stvorio i na kraju nas čeka da se vratimo u kuću Očevu.

Bog je Sin – koji je došao među nama biti pravi čovjek (u svemu sličan čovjeku osim u grijehu) i pravi Bog (istobitan Ocu na nebesima).

Bog je Duh Sveti – tako visoko u našem duhu kako je visoko nebo nad zemljom, a ujedno nama bliži nego što to možemo sami sebi biti u vlastitim osjećajima i mislima.

Sam je Isus objavio Tajnu Presvetog Trojstva govoreći o Ocu kojemu je jednak; govorio je o Duhu Svetom, jedanput naglašavajući jedinstvo, a drugi put razliku Triju Božanskih Osoba. Za kršćane je Trojstvo toliko važno da skoro svaku svoju molitvu počinju imenom Oca, Sina i Duha Svetoga. Teško je shvatiti jedno biće u tri osobe, stoga treba upoznati i kontekst nastanka biblijskog teksta koji spominje osobu, jer je pri njegovu prijevodu uzet primjer iz drevnog kazališta kod Grka i Rimljana, koji su jednog glumca koristili za više uloga pod maskama, tako da je jedna osoba mogla imati više lica i glumiti više uloga. Nedostatno je i ne baš najtočnije uspoređeno, ali može poslužiti kao način za lakše shvaćanje božanske tajne. Jedinstvo u različitosti je tajna Boga, nikako čovjeka. Bog nam se objavljuje u trostrukim, različitim ulogama, a ipak ostaje jedan u svojoj naravi. Objava Božanskog Trojstva je objava Božje ljubavi prema čovjeku i uspostava prisnosti među njima, nalik na onu koja je vladala u raju prije čovjekova pada. Utjelovljenjem Božjeg Sina Bog ponovno uspostavlja odnos koji je bio prekinut između Njega i čovjeka. U Bogu je život, pokret, komunikacija osoba, savršeno zajedništvo, partnerstvo, ljubav, dijalog… Bog nas svojim primjerom uči kako postići svetost, kako postati Njemu sličan; kako je osnovna težnja čovjekova ljubiti i biti ljubljen – i kako je Bog ljubav.

Presveto Trojstvo je ostavilo svoje tragove u čitavom stvorenju, pa tako i u nama. Svaki čovjek u svojoj strukturi posjeduje tragove Božje u sebi, samo ih treba postati svjestan. Postoje dvije vrste traga Trojstva u čovjeku: to je naša duša – prava slika istinskog traga Trojstva, i tjelesnost – koja je nesavršena i nije prava slika Boga. Struktura ljudskog duha, po svetom Augustinu, jedina može izraziti jedinstvo i različitost Trojstva, jer čovjekov duh posjeduje memoriju – sjećanje, spoznaju i ljubav. Tako čovjek ima spoznaju da jest, da postoji; može spoznati samoga sebe – posjeduje samospoznaju toga da jest i u njemu se rađa htijenje – biti to što jest. Prema ovoj podjeli čovjek se više treba sjećati Boga i više ga voljeti – budući da je sam stvoren na sliku Božju i po njoj je ovo što jest. Čovjek treba pročistiti vlastito sjećanje i nestalnu volju kako bi na ispravan način sebe usmjeravao ka Bogu. Tragovi Trojstva postoje u svakome od nas samo smo pozvani tražiti ih u sebi. Ako to učinimo s ljubavlju i istinom, tada će nas „Istina osloboditi“.

Božja Objava je samoobjava Boga čovjeku. Kada niječemo da se Bog objavio tada niti ne govorimo o Bogu. Bog je Otac – rađa Sina – On je Logos, Riječ – objavio se po Duhu Svetome i rekao nešto o sebi. I svi smo pozvani promišljati to Otajstvo. Grijeh je udaljio čovjeka od Boga i uništio njihovo zajedništvo. Budući sa smo stvoreni na sliku Presvetog Trojstva koje nas poziva na dijalog i zajedništvo s Njime, trebamo obnoviti razdijeljenu sliku koju predstavljamo u svijetu. Mi, kršćani, trebamo bit znak jedinstva i slobode djece Božje ovdje na zemlji, i kao autentični pripadnici Crkve svjedočiti vjeru i ljubav u svojem životu, biti solidarni i suosjećajni prema bližnjemu, pravedni, moralni, hrabri i dostojanstveni – trebamo biti jedno u Gospodinu. To je jedini način na koji će svako od nas biti dostojan kroz cijelu vječnost živjeti u radosti Presvetog Trojstva.

Zahvalno hodočašće Molitvenog vijenca Kraljice obitelji, subota 19. svibnja 2012.

Sveti otac Leopold, ljudima prijatelj

Sveti Leopold Mandić:

“Imamo u nebu srce Majke, Djevice Marijo, majko naša, koja si podno križa prepatila koliko je najviše moguće ljudskom stvorenju, Ti razumiješ naše boli i zato nas utješi”.

“Vjeru! Imajte vjeru! Bog je lijek i liječnik!”

“Čudim se svakog časa kako čovjek može staviti na kocku spas svoje duše zbog sasvim ništavnih i prolaznih razloga”.

Na večernjem misnom slavlju naša župna zajednica imala je drage i rado, a tako rijetko viđene goste. Svojim prisustvom počastio nas je mladomisnik, velečasni Vedran Mešanović, župni vikar župe sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima koji je predvodio misno slavlje zajedno sa našim župnikom Slavkom. On se u propovijedi osvrnuo na evanđeoski tekst o Kristu, Dobrome Pastiru koji poziva radnike na njivu svoju. Nije to glas koji čuje svatko, nije to ni zapovijed, to je jednostavno ljubav koja te zove i ostavlja ti potpunu slobodu – pristati ili odustati; naglasio je vlč. Vedran. Posvjedočio je svoju radost  i zanos koji je sve jači tijekom ovih deset mjeseci koliko je prošlo od kada je iz ruku nadbiskupa Marina primio sveti red svećeništva. Vjerujem da nas se sve dotaknula njegova mladost i predanost Kristu.

Poslije njega svoje svjedočanstvo iznio je bogoslov Robert  Almasi, koji je rodom iz Zmajevca. Njegov put ka Sjemeništu bio je potpuno drukčiji od puta njegove subraće bogoslova. Naglasio je ljepotu te različitosti, te pozvao sve nas na predanu i ustrajnu molitvu za Crkvu i njene svećenike, za redovnike i redovnice i sve one u kojima raste klica poziva; neka se hrabro i radosno odazovu Kristu, Dobrome Pastiru.

Bogoslovi su predvođeni đakonom, ovogodišnjim mladomisnikom, kojega od svetoga reda dijele još dva mjeseca: Josipom Levakovićem, animirali misno pjevanje i klanjanje koje su čitali  ovogodišnji krizmanici. Nakana klanjanja bila je naša zajednička molitva  Gospodinu za svećenička i redovnička zvanja.

Na kraju te lijepe i svečane večeri svima je riječi zahvale uputio naš župnik izrazivši želju da ovakvih druženja bude još mnogo. Uz blagoslov, pošli smo svojim kućama ponijevši sa sobom zahvalu i molitve Gospodinu da nikada ne ostavi svoj narod bez svojih pastira, duboko svjesni istine da:  

Crkva bez svećenika – nije Crkva.