U Obredniku „blagoslovi“ KS.1987., poglavlju pod naslovom: BLAGOSLOV OBITELJI I NJIHOVIH ČLANOVA napominje se:
“Kako bi supruzi i ostali članovi obitelji danomice postali sve prikladniji za potpunije preuzimanje i ispunjavanje svoje dužnosti, Crkva je ustanovila neka sakramentalna pomagala. Ona u određenim prilikama obogaćuje obiteljski život naviještanjem Božje riječi i blagoslovima. Blagoslov treba uskladiti s prilikama.“
Šire odredbe se mogu pročitati u «Lumen Gentium»broj 11 i 35.,«Gaudium et spes» broj47-52. Na što bi trebalo svratiti pažnju?
Eklezialno-pastoralno vrednovanje obitelji kao «kućne Crkve», uzimajući u obzir stvarne, današnje okolnosti obiteljskog života. Koje je opravdanje blagoslova obitelji?
Znade se da važnu ulogu u povijesti religija ima obitelj jer se u njoj na najizravniji način susreću religija i društvo. U obitelji dijete uči jezik, kulturu, običaje, svjetonazor i određenu konfesiju.
Tek prema novijoj kršćanskoj teologiji obitelj se naziva»kućna Crkva,Crkva u malom».. Time obitelj dobiva na vrednovanju u naviještanju i prijenosu vjere na mlađe naraštaje./Usporedi :»Opći religijski leksikon». Leksikografski zavod «Miroslav Krleža» Zagreb.
Obitelj danas. Okolnosti. Gradski i ruralni milje.
U seoskim sredinama vjera i tradicija imaju svoje mjesto. Tu su primjese vjera i elemenata folklora, te problematika između vjerske «navike» i osobnog uvjerenja».
Na selu vanjski znakovi, priprema za blagoslov kuća, doček svećenika, a s naše strane «regimenta» :zvonar i tuce ministranata, pokazuju naizvan kristijaniziranu sredinu, a nedjeljni posjet obitelji Misi pokazuje suprotno.
Blagoslov kuća-obitelji trebao bi biti religiozni čin, ali ga neki shvaćaju kao magični. To im je jedini, ili jedan od rijetkih susreta, sa svećenikom i to ne žele propustiti.
Osobito se to pokazuje kod onih koji su iz sela prešli u grad. Za neke je to «radikalni prekid sa jednim svijetom i izgubljenost u drugom. Tradicionalne vrijednosti su postale ugrožene. Tu je bitna razlika u blagoslovu kuća-obitelji sela i gradova.
Neki cijene više blagoslov od sakramenata. Tu su primjese praznovjerja.
Treba ljudima u predbožićnoj katehezi objasniti da nam blagoslovine ne daju milost koju daju sakramenti, niti su trajne pa se mogu ponavljati periodično. Tu je uloga svećenika navjestitelja Krist daje nalog , Apostoli to čine «usmeno i pismeno », kako nam govori Sveto Pismo i predaja. Zato je predviđeno pročitati koji odlomak iz Pisma. Blagoslov kuća je u «pobožnoj predaji»djelom u Evanđeoskoj.»U koju god kuću uđete, zaželite joj mir»! Blagoslovinama vraćamo Bogu zahvalnost za primljene darove i molimo ga za pomoć u životnim potrebama.
Uvod u blagoslove u molitveniku «Slavimo Boga» naglašava kako je
važno da se čovjek preobražava u Kristovu Duhu, pa zato i sve stvari kojima se služi i s kojima druguje mogu dati novo usmjerenje. Zbog toga blagoslovi i danas imaju svoje značenje i uvelike mogu pomoći rasu vjere i preobrazbi svijeta ako ih obavljamo i primamo u duhu vjere. Ovdje treba naglasiti zadnju rečenicu:”Obaviti i primiti u duhu vjere.” Kako se svećenik u kratkom posjetu obitelji može posvetiti obiteljima koje žive u posebnim okolnostima: udovištvo, bez djece, rastavljeni, ponovno civilno vjenčani, koji žive u izvanbračnoj zajednici, izbjeglice, samci, starije osobe i bolesnici…? Može li takve obitelji »počastiti» dužim prisustvom dok drugi čekaju? Ili ima neko drugo rješenje?
Razvojni put blagoslova. Već u 3 stoljeću sveti Hipolit donosi svjedočanstvo o blagoslovima kao običaju baštinjenu od Izraela nad jestvinama, stvarima, ljudima.
Zašto? Prema njegovom tumačenju sve je stvoreno podvrgnuto vlasti zloga, zato treba blagoslov da se očiasti, da prijeđe u Božji svijet prije nego se upotrebi.
Franačka i Germanska liturgija umnaža blagoslove, od blagoslova liturgijskih predmeta, na ljude, plodove, zemlju, građevine. Znakovit je i blagoslov vode kojemu prethodi molitva egzorcizma. Blagoslov vodom ustanovljen je d nas podsjeti na krštenje. Usporedi. Interesantno je objašnjenje blagoslova u «Riječniku simbola»,Zagreb 1987. »Blagosloviti, blagoslov, označuje prijenos snaga. Blagosloviti znači posvetiti, učiniti svetim pomoću riječi, to jest približiti svetom što je najuzvišeniji oblik kozmičke energije». Analiza elemenata tradicionalnoga u blagoslovu kuća, obitelji .. u božićno- bogojavljenskom vremenu te pučka pobožnost i vrednovanje novčanog dara.
Glas Koncila donosi osvrt na novinarske napise o blagoslovu obitelj od biksupa Msgr. Josipa Mrzljaka.
«Stoljetni je običaj da svećenik u božićnim danima obilazi svoje vjernike u njihovim domovima te da zajedno mole i zazivaju Božji blagoslov u novoj godini.»
Interesantna je informacija u članku (Isti broj glasa Koncila) u pastirskom pismu Firentinskog kardinala Antonelija
U kojem stoji da je «tradicionalni blagoslov obitelji u Italiji u uskrsnom vremenu.
Ima simbolike u tome što na našim prostorima blagoslovi započinje na «Tri kralja»,blagoslovom vode i ophodom bar jednog dijela župe.
Kao što nas je Bog u Isusu svojim pohodom blagoslovio, tako i svećenik pohađa obitelj noseći im blagoslov. Na vidjelo dolazi i pučka pobožnost. Ljubljene križa na ulazu u obiteljsku kuću, neki klečeći, prisustvo božićnog ugođaja koji se»ruši»tek nakon blagoslova ,božićni običaji blagoslova balga, zemlje, pjevanje.
Vrednovanje novčanog dara. Mislim da je tu jezgra neshvaćanja, zlonamjernih napada, naše nelagode. Novinarima u GK, od 5.veljače 2006.odgovara vjernik Ivan Pancirov u rubrici «osvrti». «Napisi u novinama»Božićni harač po siromašnim katoličkim obiteljima»»Harač svećenika» i drugi naslovi.
«Znam da župnici ništa od nikoga ne traže. Znam da župnik od mnoge sirotinje neće uzeti, dapače udjeljuje. Znam da neki postave na stol i iskušavaju svećenika te «zaborave» dati pripremljeno. Znam da mnogi praznu kovertu uruče kao «dar».
Ako bi išta trebalo mijenjati, to bi trebalo.
Pitanje: kako onda namiriti obiteljski dar Biskupiji kad članarinu, lukno plaća manji broj župljana i kad je «blagoslov»prilika da se nešto skupi?
Ukinuti jedno i drugo? Može li se milost kupiti novcem, Bogu zahvalnost uzvratiti? Našao sam u «dva znakovita izraza .»Trgovanje duhovnim dobrima se zove svetotražje ili svetoprodajstvo «Riječnik simbola», Zagreb 1987. Rasprava o služitelju blagoslova.
Redovito bi to trebao biti svećenik-župnik, kapelan u župi.
«Opći religijski leksikon» nabraja blagoslove koji su pridržani: papi, biskupima, a i one koje mogu obavljati i laici. Navode se: blagoslov hrane i stana. To se potkrepljuje činjenicom da – ratar blagosljiva polja, otac djecu, umjetnik svoj rad.
Vrijeme za blagoslov. Talijani imaju uskrsno, mi božićno vrijeme. Koliko kuća na dan? Razgovor u obitelji ili «kombajniranje» kad molitva započinje od ulaznih vrata. Sjesti i razgovarati ili «na brzake»?
Vremenski podudarno kad je obitelj na okupu.. ili »komšinica ima ključ».?
Nedavno je počela korizma a s njom i pobožnost Križnog puta. Lijepo je vidjeti crkvu punu vjernika koji svoja koljena prigibaju na svakoj postaji prateći tako u duhu Krista i njegovu muku, patnju, bol i trpljenje. Doći sa Kristom do kraja njegova i svoga križnog puta predstavlja pravi i jedini cilj i smisao našega postojanja. 
Toliko toga nam smeta. S jutarnjom kavom “piješ” tamnu stranu svijeta i Hrvatske. Trač naš svagdanji.
