Archive for category: PosebneTeme

Liturgija nam priopćuje da je „Bog divan u svojim svecima“. Na osobit način to se odnosi na svetog Petra i Pavla čiju svetkovinu Crkva slavi 29. lipnja.

Premda su se u životu rijetko susretali, zajednička mučenička smrt ih je zauvijek sjedinila kada su za vrijeme Neronova progonstva kršćana (54. – 68) u Rimu stradali – Petar na Vatikanskom brežuljku, a Pavao na Ostijskoj cesti.

Zahvaljujući njima koji su znali živjeti vjeru, danas Sveta Crkva počiva na apostolskim temeljima. Rimski kršćani počeli su slaviti spomen apostolskih prvaka Petra i Pavla od sredine 3. stoljeća. I jedan i drugi su različitim karizmama gradili Crkvu. U njoj i danas prebiva poniznost i snaga svetog Petra, te apostolski žar svetoga Pavla.

Petra je sam Gospodin odabrao da u apostolskom zboru bude kamen temeljac. Pavla je poslao da navijesti evanđelje cijelome svijetu. Matejevo evanđelje spominje Petrovu ispovijest vjere. To je središnja točka njegove osobne povijesti i odlučujući trenutak njegova opredjeljenja za Krista. Petrov primat, primat je vjere i ljubavi, jer ispovijeda ono što vjeruje kada kaže: „Ti si Krist, Sin Boga živoga!“ Za tu vjeru spreman je umrijeti.

Pavao je poput njega spreman umrijeti. Već stoji na vratima njegovo mučeništvo, dok piše učeniku Timoteju: „Već se moja krv izljeva u Božju čast, vrijeme je moje smrti blizu.“ (2 Tim 4, 6) Svjestan je da nije prokockao život, zvanje i poslanje, svjestan da je „ plemenitu borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao.“ Petra i Pavla zauvijek je ujedinila ljubav prema Kristu, ljubav koja nema granica.

Ivan je najveći prorok među prorocima. Rođen u poznim godinama svojih roditelja, kada već nisu vjerovali da će ikada imati djece, Ivan je bio dar Gospodnji svojim roditeljima.

Zaharija i Elizabeta daju mu ime Ivan, što znači „Gospodin je milostiv“. Bio je neobičan, čudna ponašanja, skromnih prohtjeva! Time bismo najbolje mogli označiti život i djelovanje svetoga Ivana.

Čudom je došao na svijet od već ostarjelih roditelja, čudom i čudan je bio cijeloga svoga života. Živio je u pustinji u samoći. Odjeća mu bijaše gruba, glas oštar, jelovnik– skakavci i med. Više se brinuo za stjecanje nebeskog bogatstva, nego zemaljskog. Njegov primjer privukao je k sebi mnoge, koji postadoše njegovi učenici. Prvi Isusovi učenici bivši su Ivanovi učenici. A on nije ljubomoran ni zavidan; štoviše, sam svoje učenike upućuje Isusu kada govori za njega: «On treba da raste, a ja da se umanjujem» (Iv 3,30). Zato je dobio najveću pohvalu koju je ikada jedan smrtnik dobio na ovoj zemlji: sam Isus ga naziva „najvećim rođenim od žene“. Ivan je ponizan pred Bogom. Iako je velikan, prorok, narod grne za njim, svi hoće da ih on krsti, učenici se otimaju tko će mu biti bliži – Ivan skromno priznaje: „Nisam ja prorok, nisam ja onaj za koga me vi držite, nisam ja Mesija“. On je jedinstven i neponovljiv, jer je imao i jedinstvenu zadaću – pripraviti put Sinu Božjemu. Ali nam je Ivan učitelj svojim porukama. Nad njima se ponekad zaustavimo.

Njegov nas temeljni poziv i danas kao i prije mnogo stoljeća poziva:

„Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ (Mt 3,2).

Sveti Ivan Nepomuk je češki svetac i mučenik. Rodio se oko 1345 g. u češkom mjestu Pomuku (Nepomuku), po kojem je i dobio naziv. Bio je doktor crkvenog prava, te generalni vikar praškog nadbiskupa.

Povijest ga pamti kao glasovitog propovjednika koji je obratio stotine izgubljenih nevoljnika. U žaru svoga poziva i poslanja bio je dovoljno hrabar da se suprotstavi kralju, koji ga daje zatvoriti, potom mučiti, te poslije svega baciti u rijeku Vltavu s Karlova mosta 1393. Na mnogim mostovima u Europi ali i u našim krajevima nalazi se kip svetog Ivana Nepomuka. Prema legendi, sveti Ivan Nepomuk bio je ispovjednik svoje kraljice, te nije htio ono što mu je ispovjedila izdati kralju.

To je bio osnovni razlog zbog čega ga je kralj dao pogubiti. Zbog čuvanja ispovjedne tajne proglašen je mučenikom i svecem. Bio je pravi branitelj Crkve. Njegov kip tako možemo prepoznati po prstu koji drži na ustima, kojim simbolično prikazuje važnost šutnje i dužnost čuvanja povjerene tajne.

Blaženim ga je proglasio papa Inocent XIII. 1721., a svetim papa Benedikt XIII. 1729. godine. Zaštitnik je od kleveta, odavanja i čuvanja tajni, valjane ispovijedi, te graditelja mostova.

16. svibnja Crkva slavi blagdan svetog Ivana Nepomuka. Vrjednote za koje je živio i umro i danas su jednako vrijedne. Po primjeru sveca „šutnje“ stavimo si ponekad sami prst na usta, jer šutnja donosi više ploda nego bezbroj nepromišljeno izgovorenih riječi.