Archive for category: Tihonijine teme

Susret u Božiću – Žive jaslice

Na blagdan svetoga Stjepanau filijalnoj crkvi sv. Katarine u Ceriću, župa Nuštar uprizorene su žive jaslice koje su za sve okupljene vjernike priredili članice i članovi KUD „ Slavko Mađer „ iz Cerića.   Prema testu vlč. Slavka Vranjkovića pod nazivom „Susret u Božiću“ uprizorenje je na scenu postavila gđa. Evica Dakić.

Proslavljen blagdan Svetoga Stjepana

Nakon uprizorenja živih jaslica, slavljena je večernja sveta misa koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić u zajedništvu s vlč. Slavkom Vranjkovićem.

Na početku misnog slavlja nadbiskup je istaknuo: „ Danas ćemo slušati o kamenovanju i mučeničkoj smrti sv. Stjepana, zbog njegove vjere u Isusa. Pitamo se kako to da Bog nije prihvaćen? Kako to da Izabrani izraelski narod koji se tolike generacije pripravljao na Mesijin dolazak ostaje tako daleko od Isusa u času njegova rođenja i silaska na zemlju? Kako to da tolika jednostavnost darivanja Boga u djetetu biva stjerana u štalu?

 

U propovijedi je nadbiskup je govorio o važnosti Božića za svakoga od nas: „ Božić znači da je Bog prisutan, da je „ Riječ tijelom postala i prebivala među nama.“ Da se dogodio taj prodor u našu stvarnost, silaska s neba na zemlju. Bog čije je lice uvijek okrenuto prema nama dolazi s nama da bismo ponajprije mi bili bliže sebi i drugima. Iako se taj silazak događa u slobodi i darovanosti, silina milosti ne može nas ostaviti ravnodušnima. A može na i zbuniti. Pa u svojoj zbunjenosti postupamo potpuno krivo. Od Božića napravimo slavlje, ugođaj, druženje uz puni stol. No, puko druženje uz puni stol, potpuno je banaliziranje Božića. Za druženje nam nije potrebna niti posebna ljubav prema bližnjemu, niti posebna želja za promjenom života, već samo želja za zabavom i opuštanjem te bijegom od svakodnevnice. Druženje ne traži nikakvo poniranje u dubinu misli i osjećaja, promišljanje o smislu života. Ne traži čak niti promjenu odnosa prema drugome, praštanje i prihvaćanje drugoga. Zbijajući se u masu koja se druži za Božić, mi tako često ostajemo jedni kraj drugih, ravnodušni prema Bogu i jedni prema drugima. I tako odbijamo Boga, zatvarajući se u buku površnosti i bezosjećajnosti, bez ozbiljnog susreta s njime, sami sa sobom i bez susreta s našim bližnjima, s onima koje ne uspijevamo prihvatiti i iskreno ih poštovati, štoviše ljubiti.

Prihvaćanje otajstva Božića znači traganje sa Božjom prisutnosti u svijetu, u drugome čovjeku, tako da nas život i život drugih ljudi postaje slava Bogu i očitovanje slave Božje“.

Božićni koncert

Nakon svete mise uslijedio je božićni koncert koji su za ovu prigodu zajednički izveli članovi crkvenoga zbora „ Credo“, članovi KUD-a „ Slavko Mađer“ te Dječji zbor, uz tamburašku pratnju mladih tamburaša te mladih recitatora.

Koncert je pjesmom započeo Dječji zbor s pjesmom „ Televizor“, a nastavio zbor „ Credo „ s pjesmom“ Preveliku radost“ . Nakon njih izvedene su pjesme: „ O kakva to svetlost“ ( KUD Slavko Mađer); „ Kakve s´to jasnosti „ (Zbor Credo); „ Iznad naših se poljana „ (zbor Credo); „ Spavaj mali Božiću „ ( Dječji zbor); „Spavaj, spava,j Djetiću“ (KUD); „ Božiću se klanjamo – napravi mi tata jasle ti “ ( Dječji zbor); „Nek moje srce budu jasle„ ( Zbor Credo); „ Narodi nam se „ ( zajednička izvedba svih izvođača ) „ Zvončići“ ( tamburaši i svi izvođači).

Tekstove malih recitatora i ove godine odabrala je gđa. Evica Dakić. Za ovu prigodu odabrani su tekstovi Vinka Kosa, Ante Sekulića, Mihovila Pavleka Miškina, Stanislave Adamić, Tona Smerdela, Stanka Petrova, s. Mila Bernardine Crnogorac i Nevenke Videk.

Na koncu koncerta okupljenoj zajednici obratila se voditeljica Zbora Credo gđa. Jasmina Puharić i rekla: „ Ove godine kao temu božićnoga koncerta odabrali smo jaslice u koje je majka Marija položila svoga sina. Želimo svima Vama da naša srca budu takve jaslice, jaslice duboke vjere i pouzdanja, jednostavnosti i skromnosti. Neka budu dar kojim ćemo darivati Isusa. U svoje ime i u ime svih nas neka Vam je sretan i blagoslovljen Božić“.

O Ani i njezinom mužu Joakimu u Bibliji nema spomena; njihovo se ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti, što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o vrlo bogatu čovjeku, koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio na dva dijela: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje grijeha.

Kad se jednog dana nalazio u hramu i prinoseći svoju žrtvu, neki Ruben mu je, predbacivao nevrijednost,koja je i razlog što sa svojom Anom nema djece. U Izraelu se, naime, vjerovalo da nijedan pravednik ne ostaje bez potomaka. To je Joakima vrlo pogodilo pa se četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.
U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. Po anđelu bio je obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala Joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su Je prikazali Gospodinu.

Sveta je Ana, u pučkoj pobožnosti, simbol materinstva te joj se utječu osobito žene prije porođaja i nerotkinje, ali i majke i udovice, radnice i kućanice. Preporučuju joj se i mladenci za sretan brak. Od svete Ane mnogi su molili i za milost dobre smrti jer je Ona, prema tradiciji, na smrtnome času, bila obradovana prisutnošću Svoje kćerke Marije i Njezina djeteta Isusa.

Molitva svetoj Ani

O, sretna i blažena sveta Ano, majko Majke Isusove, Marije, Koja si molitvom, suzama i postom od Boga isprosila kćerku Mariju, pomno Je odgajala i pazila i napokon Je u hramu prikazala! Molimo Te ponizno da nas Svojoj kćeri preporučiš! Neka nam Ona u svakoj potrebi bude u pomoći! Ako Ti za nas od Nje štogod zaprosiš, ufamo se, da ćemo to i zadobiti, jer je Ona na ovom svijetu Tebi bila poslušna, i sada će na nebu uslišiti molitvu Tvoju. Amen.

Tko je primio karmelski škapular, neka ga pobožno nosi kao znak da je na osobit način posvećen Majci Božjoj. Noseći ga, neka moli i radi za svoje vječno spasenje, ali neka to isto čini i za spasenje svih ljudi! Majci Mariji – Spasiteljevoj i našoj Majci – ne može učiniti draže djelo.

Tradicija kaže kako se 16. srpnja 1251. god. Gospa ukazala danas svetomu Šimunu Stocku iz Cambridgea kako bi odgovorila na njegov poziv za pomoći. Djevica Marija pred svecem se pojavila sa škapularom u ruci po kojemu će svima koji ga budu nosili biti na pomoć i uslišanje molitvi. Gospa mu je tada još obećala i da će svi koji budu nosili i umrli noseći škapular biti pošteđeni muka u paklu.

Škapular je, zapravo, komad gornje odjeće što je nose mnogi redovnici: benediktinci, cisterciti, karmelićani. Simbolički škapular, koji se sastoji od komadića platna, počeli su kasnije nositi i svjetovnjaci kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinih redova. Najpoznatiji je od tih škapulara karmelski koji nose kao zalog posebne zaštite Majke Božje u prvom redu karmelićani i karmelićanke, a onda i mnogi vjernici u svijetu koji na taj način postadoše dionicima duhovnih dobara karmelskoga reda.

Kao sveto brdo Karmel je slika i naročite Božje blizine. Najveći mistik i naučitelj iz karmelskoga reda sv. Ivan od Križa dao je naslov svome djelu, u kojem je sadržana uputa kako će čovjek naći Boga, Uspon na brdo Karmel. Za njega taj uspon u prvom redu znači oslobođenje od svega onoga što nije Bog. Ne može se uspeti do Božje blizine bez žrtvovanja osjetnih stvari. Ne dolazi se do kontemplacije Boga ako srce nije što više očišćeno od svega onoga što nije Bog.

Zanimljiva je činjenica kako jednostavan puk voli pobožnost prema Karmelskoj Gospi i kako rado nosi njezin škapular. U prošlosti je to bilo daleko jače izraženo nego danas. Tako znamo da je koncem XVII. stoljeća na svijetu bilo više od tisuću karmelskih bratovština. U njima su se nalazili i mnogi svjetovni i crkveni odličnici. Sve su te bratovštine, skupa s karmelskim redom, u znak zahvalnosti za zaštitu Presvete Djevice slavile s najvećom svečanošću. Tko je primio karmelski škapular, neka ga pobožno nosi kao znak da je na osobit način posvećen Majci Božjoj. Noseći ga, neka moli i radi za svoje vječno spasenje, ali neka to isto čini i za spasenje svih ljudi! Majci Mariji – Spasiteljevoj i našoj Majci – ne može učiniti draže djelo.

Slika obaju Srdaca govori nam o njihovoj neizmjernoj ljubavi prema ljudima,  svakoj obitelji i svakom pojedincu.

Njihova ljubav prema čovječanstvu otkriva se od Isusova rođenja u betlehemskoj štalici do smrti na križu. Njihova je ljubav tako čudesna, tako osobita zato jer je raspeta. 

 

Iskazivanjem svoje ljubavi Isus i Marija žele nas dovesti k nesebičnoj ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, što je bit svetosti na koju smo svi pozvani. Marija je kao odgojiteljica oblikovala Srce svoga Sina.U Isusovu Srcu odsjaj je Srca njegove Majke.

 

Zdravo Tijelo Isusovo, na oltaru posvećeno.

Zdravo Tijelo Isusovo, od Djevice porođeno.

Zdravo Tijelo Isusovo, za nas na križ pribijeno.

Zdravo Tijelo Isusovo, treći danak uskrsnulo.

Zdravo Tijelo Isusovo, po svem svijetu proslavljeno.

Zdravo Tijelo Isusovo, na nebesa uzneseno.

Zdravo Tijelo Isusovo, nam za hranu svima dano.

Tebi hvala, tebi dika, tebi slava prevelika.

O Isuse, budi hvaljen po sve vijeke vjeka.

Amen.