Župa Duha Svetoga Nuštar

U nedjelju 22. kolovoza 2021.u župnoj crkvi svetih Euzebija i Poliona dugovječni župnik (legenda Domovinskog rata i poraća) velečasni Tadija Pranjić, služio je oproštajnu svetu misu.

Pogledaj video... (koji prenosimo sa portala Cibalia - info)

Na večeri organiziranoj tom prigodom naš župnik Slavko Vranjković, pročitao je pjesmu koju mu je posvetio:

SVEĆENIKOVA JADIKOVKA

Neka me ne pamte kad odem.

Znam da sam tek nosač vječnosti u vremenu.

Da bar mogu ustvrditi da nikad nisam sišao

s puta dok sam nosio Tvoje svjetlo.

Na zemlji priznanja nema, ni zahvalnosti.

S mukom križ svećenički za Tobom nosim

uz tisuće tuđih križeva, pa u meni

naraste strah, odjekuje prazninom u mraku

iako je dan obasjao zvonik župne Crkve.

Visoko sunce, u zenitu.

Taman mi pogled od tuge.

Okrenut sam noći bez svitanja pa

ruku Tvoju tražim.

Ne vidim župljane koje susrećem, pa ne

odlaze bogatiji za utjehu, blizinu koja liječi.

Da bar niče radost za stopama mojim.

Zvona vedrinom zvone, drhte obzori,

nad selom.

Podnevna molitva.

Sam u polutami Crkve ispod visokih svodova

priželjkujem smrt da se mogu odmoriti

od samoće, godina i darovanog života,

zaboraviti

sve što sam bio i što sam htio,

a nisam mogao ni znao, a trebao sam

znati jer sam se odazvao Tvom pozivu,

obilježen imenom Tvojim.

Uznemiren pod težinom neshvaćanja osude koju izrekoše,

pogleda, prsta ispružena.

Da mi je čvršća vjera znao bi prizivati utjehu

i shvatiti da nema šume od boli

kroz čije se krošnje ne vidi nebo.

Tamni su oblaci

nad mojom Golgotom i

križ je veći od mene i težak kao neshvaćanje,

a Veronike nema s rupcem

ni Šimuna da mi ga pomogne nositi

osim Tebe.

Slavko Vranjković- sacerdos

U najavi likovne mape SRCE MATERINO stvorene u počast ženama koje su svojim porodom obogatile svijet, Hrvatsku i Crkvu, a osuda pak onima koje su svojoj djeci postale grobnica.

Kako izgleda fetus u 10 tjednu trudnoće?

10. tjedan trudnoće. Nakon tog vremena se također smanjuje rizik od spontanog pobačaja, iako se još uvijek ne isključuje u potpunosti.

Na ultrazvuku se sada već vidi sićušni čovječuljak. Glava je u ovoj fazi još uvijek neproporcionalno velika u odnosu na ostatak tijela. U 10. tjednu vaša će beba nastaviti podizati glavu, istezati se i češće se kretati, iako će kretnjama i dalje nedostajati koordinacija. Na kraju bebinih ruku, oblikovali su se zglobovi i na šakama se oblikuju mali prstići. Beba će uskoro moći micati prstima i stiskati šaku – to je prvi tjelesni pokret koji pokazuje znakove koordinacije. Formiranje djetetovih prstiju predstavlja važan korak u njihovoj pripremi za život izvan maternice. Njihovo malo srce kuca tako snažno da se može otkriti fetalnim monitorom - a ako očekujete blizance, liječnik će moći čuti dva otkucaja srca. Do 10. tjedna svi vitalni unutarnji organi vaše bebe su na svom mjestu, mozak se neprestano razvija, a živčani snopovi se formiraju i postaju sve složeniji kako bi mozak mogao biti aktivan i primati podražaje. Ženama se daje pravo, a nerođenom?

Svi vitalni organi vašeg djeteta sada su oblikovani i liječnik dijete naziva fetusom, a ne embrijem. Kako opravdati ubojstvo nerođenog, a živog djeteta.

Tekst preuzet sa stranica hipp.hr

Tijelovo, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove je katolički blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan (jednostavno računanje datuma: deveti četvrtak nakon Uskrsa).

Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.

Pojavljuje se u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. Augustinska redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom blagdan Euharistije, želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske.

Ove godine Tijelovo smo proslavili, praćeni lijepim vremenom u dvorištu naše crkve. U proslavu su se uključili mnogi vjernici kako iz Nuštra tako i iz filijala Cerić i Marinci i to aktivno: odjenuvši narodne nošnje, hodajući, pjevajući, moleći u procesiji, koja se održala nakon svete mise. Već tradicionalno se u dvorištu oko župne crkve postavljaju četiri sjenice (sivnice) koje simboliziraju četiri životne etape: Djetinjstvo, Mladost, Zrelu dob i Starost. Naš župnik Slavko kaže: "Bog nam je potreban u svakoj etapi našeg života!"

Fotografije koje možete pogledati u fotogaleriji, fotografirala je naša župljanka Tomislava Stipetić.

Video Tijelovske košare 2021. by lekosta, pogledajte ovdje.

Dragi mladi prijatelji, krizmanici što nam se to događa u životu? Ne čini li vam se da glumimo ono što nismo da bi ostavili ljepši dojam? To se, nekada, nazivala dvoličnost. Želimo, pošto po to, biti prihvaćeni u školi, društvu, susjedstvu i Crkvi. Nastupa razočaranje kad se gluma otkrije, a onda slijedi osuda.

Prihvatiti sebe kakav jesi preduvjet je da i druge prihvatimo sa svim manama i greškama koje i sami imamo. Vrijeme u kojem vi mladi živite je vrijeme prihvaćanja tuđih ideja i načina života. Ne osuđujem ni one koji „glume druge", odričući se sebe i svoga osobnog stava. Svi smo, ponekad, takvi.  Gledajući mlade krizmanike, slušajući vas mogao bih nabrojiti puno detalja koji nisu naši nego tuđi. Mnogi su prihvatili, djevojke ponajviše, neke začudne detalje u odjeći, a sredina u kojoj živimo to nije prihvatila. Opravdanje se svodi na: "drugi to čine pa ću i ja". Citirat ću neke filozofe i pjesnike.

"Najveće postignuće je biti ono što jesi u svijetu koji pokušava od vas napraviti ono što niste" - Ralph Valdo Emerson.

Budi svoj!

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

August Šenoa

Kako „biti svoj“ pitaju se mnogi kad ponašanje i nastupi, susreti mladih na zabavama, druženjima, otvaraju neke nove vidike, neka nova prijateljstva, trenutnu popularnost? Nažalost mladi, krizmanici, nisu, ponekad , onakvi kakvi bi kao kršćani trebali biti. Prihvatit će prijedlog prijatelja s kojima se druže iako u njima nema mjesta za Boga i Crkvu. „ Ne ide on na misu, neću ni ja!“ Mnogi imaju   dva lica, jedno kad su sami, drugo pred drugima. „Ništa nije skriveno, što e neće otkriti!“   Razočaranja su izvori nemira, svađe, rastava kad nakon glume dođe stvarnost i kad jedno drugom mogu reći, sa suzom u oku: „nisam znala da si takav, takva !“ Lako je izgubiti „bolji dojam“ jer nam životne prilike nisu prostor za glumljeni život.   „Tek kad živimo autentično možemo pronaći smisao svog života“   psiholog C. G. Jung.

Život nas uči da nije sreća imati sve što poželimo: mladost slavu, popularnost i ostalo. Ako smo svoji lakše ćemo prihvatiti neke životne poraze. Budi velik i svoj i kad je teško. Nakon krizme za koju ste se pripremali, neki jer su pobožni i vjerni Bogu, drugi jer su “morali“ primili ste darove Duha svetoga. Budi svjestan da si Bogom prožet. Pravi vjernici, krizmanici to znaju. Jesi li među njima? Pred Bogom nema glume.   Nije se dobro bojati straha od osude drugih kad se izražavaš, ponašaš, činiš onako kako osjećaš bez glume da se svidiš, dokažeš. Nažalost unatoč tome nekolicina krizmanika Bogu „laže“, zaboravlja obećanje da će Bogu biti vjerni. Budi svoj u svemu. Uči od drugih ali ih ne kopiraj, slijepo slijediti i kad znaš da to što čine nije dobro. Tu je ostvarenja životnog zahtjeva:“ Budi svoj!“