lekostaOstati ili odustati
Pitanje koje često postavljam sebi, pitanje koje bih često voljela postaviti Vama.
Zašto ostajem u Crkvi?
Je li ona sposobna dati odgovor na moja očekivanja ili se ja bez problema pokoravam onome što ona od mene očekuje. Mogu li ja kao maleno, slabo i nestalno biće odgovoriti na velike zahtjeve koje crkva stavlja pred mene? Želim li uopće svoju slobodu staviti u služenje jedne stare i prašnjave Dame, programirajući sebe Božjim očekivanjima? Ponekad imam osjećaj da velika većina onih kojima nije problem biti ponosan na činjenicu osobne pripadnosti crkvi, pa to i naglašavati u određenim situacijama busajući se u prsa, želeći što stvarnije dokazati svoje katoličanstvo; to isto postaje problem kada treba slijediti ono što ta ustanova naučava ili, ne daj Bože, zatraži od njih.
Kad danas iz perspektive dvadeset vjekova razmatramo kalvarijski događaj, ponosno upiremo pogled i srce u raspelo da se zahvalimo Kristu što nije poslušao vikanje mnoštva i sišao sa križa, nego je zaželio biti na njemu da tako sve nas privuče k sebi. 
Dan u kojem je rođena Djevica treba častiti sa najvećom svečanošću. Taj dan rodila se ona koja je već u majčinskoj utrobi primila milost da se rodi svetom i neokaljanom. Zbog toga Marija ne treba lažne počasti jer je i onako puna istinskih naslova i visokih znakova dostojanstva. Ona je puna Duha Svetoga koji svojom snagom posvećuje onoga koga ispunjava.
