Proslava Božića u Ceriću
Susret u Božiću – Žive jaslice
Na blagdan svetoga Stjepanau filijalnoj crkvi sv. Katarine u Ceriću, župa Nuštar uprizorene su žive jaslice koje su za sve okupljene vjernike priredili članice i članovi KUD „ Slavko Mađer „ iz Cerića. Prema testu vlč. Slavka Vranjkovića pod nazivom „Susret u Božiću“ uprizorenje je na scenu postavila gđa. Evica Dakić.
Proslavljen blagdan Svetoga Stjepana
Nakon uprizorenja živih jaslica, slavljena je večernja sveta misa koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić u zajedništvu s vlč. Slavkom Vranjkovićem.
Na početku misnog slavlja nadbiskup je istaknuo: „ Danas ćemo slušati o kamenovanju i mučeničkoj smrti sv. Stjepana, zbog njegove vjere u Isusa. Pitamo se kako to da Bog nije prihvaćen? Kako to da Izabrani izraelski narod koji se tolike generacije pripravljao na Mesijin dolazak ostaje tako daleko od Isusa u času njegova rođenja i silaska na zemlju? Kako to da tolika jednostavnost darivanja Boga u djetetu biva stjerana u štalu?
U propovijedi je nadbiskup je govorio o važnosti Božića za svakoga od nas: „ Božić znači da je Bog prisutan, da je „ Riječ tijelom postala i prebivala među nama.“ Da se dogodio taj prodor u našu stvarnost, silaska s neba na zemlju. Bog čije je lice uvijek okrenuto prema nama dolazi s nama da bismo ponajprije mi bili bliže sebi i drugima. Iako se taj silazak događa u slobodi i darovanosti, silina milosti ne može nas ostaviti ravnodušnima. A može na i zbuniti. Pa u svojoj zbunjenosti postupamo potpuno krivo. Od Božića napravimo slavlje, ugođaj, druženje uz puni stol. No, puko druženje uz puni stol, potpuno je banaliziranje Božića. Za druženje nam nije potrebna niti posebna ljubav prema bližnjemu, niti posebna želja za promjenom života, već samo želja za zabavom i opuštanjem te bijegom od svakodnevnice. Druženje ne traži nikakvo poniranje u dubinu misli i osjećaja, promišljanje o smislu života. Ne traži čak niti promjenu odnosa prema drugome, praštanje i prihvaćanje drugoga. Zbijajući se u masu koja se druži za Božić, mi tako često ostajemo jedni kraj drugih, ravnodušni prema Bogu i jedni prema drugima. I tako odbijamo Boga, zatvarajući se u buku površnosti i bezosjećajnosti, bez ozbiljnog susreta s njime, sami sa sobom i bez susreta s našim bližnjima, s onima koje ne uspijevamo prihvatiti i iskreno ih poštovati, štoviše ljubiti.
Prihvaćanje otajstva Božića znači traganje sa Božjom prisutnosti u svijetu, u drugome čovjeku, tako da nas život i život drugih ljudi postaje slava Bogu i očitovanje slave Božje“.
Božićni koncert
Nakon svete mise uslijedio je božićni koncert koji su za ovu prigodu zajednički izveli članovi crkvenoga zbora „ Credo“, članovi KUD-a „ Slavko Mađer“ te Dječji zbor, uz tamburašku pratnju mladih tamburaša te mladih recitatora.
Koncert je pjesmom započeo Dječji zbor s pjesmom „ Televizor“, a nastavio zbor „ Credo „ s pjesmom“ Preveliku radost“ . Nakon njih izvedene su pjesme: „ O kakva to svetlost“ ( KUD Slavko Mađer); „ Kakve s´to jasnosti „ (Zbor Credo); „ Iznad naših se poljana „ (zbor Credo); „ Spavaj mali Božiću „ ( Dječji zbor); „Spavaj, spava,j Djetiću“ (KUD); „ Božiću se klanjamo – napravi mi tata jasle ti “ ( Dječji zbor); „Nek moje srce budu jasle„ ( Zbor Credo); „ Narodi nam se „ ( zajednička izvedba svih izvođača ) „ Zvončići“ ( tamburaši i svi izvođači).
Tekstove malih recitatora i ove godine odabrala je gđa. Evica Dakić. Za ovu prigodu odabrani su tekstovi Vinka Kosa, Ante Sekulića, Mihovila Pavleka Miškina, Stanislave Adamić, Tona Smerdela, Stanka Petrova, s. Mila Bernardine Crnogorac i Nevenke Videk.
Na koncu koncerta okupljenoj zajednici obratila se voditeljica Zbora Credo gđa. Jasmina Puharić i rekla: „ Ove godine kao temu božićnoga koncerta odabrali smo jaslice u koje je majka Marija položila svoga sina. Želimo svima Vama da naša srca budu takve jaslice, jaslice duboke vjere i pouzdanja, jednostavnosti i skromnosti. Neka budu dar kojim ćemo darivati Isusa. U svoje ime i u ime svih nas neka Vam je sretan i blagoslovljen Božić“.
lekosta
Jutarnje mise, zornice…Kao da su tek nedavno počele, a već im se bliži kraj. Mnogi ih ljudi vole jer sudjelovanje na njima budi jedan poseban osjećaj prisnosti i zajedništva, kada još topli od kreveta, napola pospani, čupavi i sneni žurimo pronaći posljednje slobodno mjesto na zvuk zvona koja „kore lijene ljude, dozivlju ih, od sna bude“.
Crkva se 15. prosinca sjeća hrabre i nesebične žrtve časnih sestara koje su u ljubavi za Krista, kojemu su posvetile svoje djevičanstvo, bile spremnije umrijeti nego pogaziti svetinje za koje su živjele. Zbog toga su im presudile oštrice četničkih noževa kojima su izboli njihova tijela. Drinske mučenice su blaženice, časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi, mučki ubijene odstranečetnika na današnji dan, 1941 godine, na obali rijeke Drine kod Goražda. Časne sestre, Kćeri Božje ljubavi, došle su u Sarajevo 1882. na poziv nadbiskupa Josipa Stadlera.
Ime Lucija dolazi od latinske imenice lux i znači svjetlo, sjaj, jasnoću, a u daljnjem smislu označava oko, život, prosvijetljenost svijetlom vjere. Na blagdan svete Lucije sije se pšenica kao simbol novog života, rađanja i rasta. Dvanaest dana koji nas dijele do Božića predstavlja tako dvanaest mjeseci u godini, pa ako je vjerovati starim predajama, vrijeme kakvo će nam biti tih dvanaest dana biti će takvo i dvanaest mjeseci iduće godine. Sveta Lucija ( 284. – 303. g. ) podnijela je mučeništvo za vrijeme vladavine cara Dioklecijana. Rođena je u kršćanskoj obitelji u Sirakuzi koja je bila važno trgovačko središte Sicilije. Sirakuza je bila grad koji je na kršćanstvo obratio biskup Marcijan a tamo je poslan od samog sv. Petra. Kršćanska zajednica u Sirakuzi je bila velika i brojna. Lucijina obitelj je bila bogata, plemenita i uvažena u društvu.
Blagdan Svih svetih je blagdan dobrote i međuljudskoga razumijevanja, blagdan onih koji jesu i koji se zovu Djeca Božja.
23. rujna u Crkvi slavimo blagdan u kojem se spominjemo jednog, meni veoma dragog svetca, svetog Pia iz Pietrelcine. Otac Pio je u samo središte svoga života i apostolskog predanja stavio križ našega Gospodina Isusa Krista, nalazeći u njemu snagu, mudrost i ponos.
Kad danas iz perspektive dvadeset vjekova razmatramo kalvarijski događaj, ponosno upiremo pogled i srce u raspelo da se zahvalimo Kristu što nije poslušao vikanje mnoštva i sišao sa križa, nego je zaželio biti na njemu da tako sve nas privuče k sebi. 
Dan u kojem je rođena Djevica treba častiti sa najvećom svečanošću. Taj dan rodila se ona koja je već u majčinskoj utrobi primila milost da se rodi svetom i neokaljanom. Zbog toga Marija ne treba lažne počasti jer je i onako puna istinskih naslova i visokih znakova dostojanstva. Ona je puna Duha Svetoga koji svojom snagom posvećuje onoga koga ispunjava.
U dogmi o Marijinu Uznesenju na nebo, koja je proglašena od pape Pija XII., 1.11. 1950. g. citirane su zanosite riječi koje je o događaju uznesenja izrekao Bernardov učenik Amadej još u XII. stoljeću. Slavlje Marijina Uznesenja tada je bilo velika svetkovina, osobito kod cistercita, koji su u svojoj liturgiji Mariji dali naslov Kraljica svijeta.
