Archive for category: Posebne teme

„Sjeti se čovječe da si prah, i da ćeš se u prah vratiti!“

Korizma, vrijeme priprave za Uskrs koje traje 40 dana ( s time da se ne broje nedjelje), počela se slaviti u rimskoj liturgiji već u 4.stoljeću i tada je počinjala Prvom korizmenom nedjeljom. Danas je slavlje Korizme preneseno na srijedu prije navedene nedjelje, koja je po obredu pepeljenja i početku posta dobila naziv „čista srijeda“ ili „pepelnica“.Od početaka Crkve kršćani su se postom, milostinjom i molitvom pripremali za veliko slavlje Kristova Uskrsnuća. Danas cjelokupna korizma naglašava obraćenje i korjenitu promjenu života. Vjernik je pozvan taj put činiti u skrovitosti. Isus je osuđivao javno činjenje bilo kakvog djela dobročinstva: tako je osudio djeljenje milostinje naočigled sviju, molitvu na uglovima i posipanje pepelom kao znakom posta.

Obred pepeljenja

Već u Starom zavjetu nalazimo na spomen pepela kojim se posipaju grešnici u želji da se promijene i pokaju za svoje grijehe. Vrijeme velikoga žalovanja također je obilježeno oblačenjem kostrijeti i posipanjem pepelom. Time je čovjek priznavao Božju svemoć i svoju malenost i grešnost. Pepeo je znak obraćenja i pokore i nalazimo ga relativno rano u upotrebi u kršćanskom bogoslužju.

Molitva

Molitva je prisutna u cijelom Svetom Pismu. Ona je poseban, osobni razgovor vjernika sa Bogom. Starozavjetni vjernik za jedinstveni oblik molitve koristi psalme koji su mala, remek-djela, prave zbirke molitvi. Novi Zavjet stavlja naglasak na Kristovu molitvu – kao razgovor sa Bogom. Molitva tako dobija dimenziju intimnosti i bliskosti, povjerenja, utjehe i pouzdanja. Ona je izraz nutrine svakoga čovjeka. Čovjek u molitvi raste, mijenja se, sazrijeva. Ne kaže se uzalud; „Reci mi kako moliš, pa ću ti reći kakav si.“

Post

Post je obično odricanje od hrane ili pića kroz određeno vrijeme a ima za svrhu pročistiti i ojačati vjernika na korizmenom putu, kao putu obraćenja. Promjena života počinje odlukom ali i djelima. Upravo je post određeno odreknuće od materijalnih stvari ovoga svijeta zbog postojanije izgradnje duhovne dimenzije u čovjeku koja se postom najbolje jača i učvršćuje. Krist je četrdeset dana postio u pustinji, da bi iz nje izašao kao pobjednik . Postom se vježbamo u uzdržljivosti. Tako ojačani možemo se lakše nositi sa grijehom ; odreći ga se. Korizmenim vježbanjem ulazimo u novi život.

Milostinja

Osim molitve i posta sveto vrijeme u koje ulazimo zahtijeva i djela milosrđa. Oko nas je mnogo ljudi u potrebi. Milostinja je naš dar onima koji imaju manje od nas i obično se odnosi na materijalne stvari. Milosrđe ima više dimenziju duhovnoga dara jer svaki milosni dar proizlazi iz milosrdnog srca. Davati dar drugome znači izgrađivati sebe za dobro, za Boga. Darivajući druge postajemo Bogu slični.

Zaključak

Neka Vam poticaj na korizmenom putu bude nekoliko misli velikog kršćanskog mistika i sveca, svetoga Ivana od Križa. U njima se zrcali neprolazna svježina njegova duha i osjeća žar duboke i goruće ljubavi prema Bogu.

“Treba žaliti neznanje nekih ljudi koji se opterećuju izvanrednim pokorama i mnogim drugim vježbama koje čine po svojoj volji, misleći da će im to, i drugo slično tome biti dovoljno da postignu sjedinjenje s božanskom mudrošću, a da pritom ne nastoje marljivo nijekati svoje želje.“

„Savršenost i vrijednost djela ne stoji u njihovu broju niti u užitku što se u njima nalazi, nego u tome da se u njima znamo odreći sebe.“

„Gospodine, Bože moj, tko Te traži čistom i priprostom ljubavlju a da te ne nalazi: po svom srcu i po svojim željama, kad se Ti prvi pokazuješ i dolaziš ususret onima koji Te žele?“

„U predvečerje svoga života bit ćeš pitan o ljubavi. Nauči ljubiti Boga onako kako On želi da ga se ljubi, i napusti svoj način djelovanja i gledanja.“

     Pavao je rođen, pretpostavlja se između 7. i 9. godine poslije Krista u Tarzu u Ciliciji kao sin židovske obitelji koja je pripadala Benjaminovu plemenu ali je istodobno bio i rimski građanin (civis romanus). Njegova obitelj je vjerojatno tu povlasticu zaslužila ili kupila. Uz svoje židovsko ime Šaul, nosio je i grčko ime Pavao. Odgojen vrlo strogo u religioznoj sekti farizeja, prvo vrijeme svoje mladosti proveo je kao gorljivi progonitelj kršćana i Prve Crkve. Odgajan i poučavan u sinagogi poznavao je jako dobro židovske zakone i propise kojih se dosljedno držao, pa se tako javio i za putovanje u Damask odakle je stigla  vijest o okupljanju sve većeg broja kršćana. To putovanje obilježilo je njegov život i promijenilo ga iz korijena. Na tome putu on doživljava  viđenje uskrslog Isusa koji mu razotkriva svu istinu kršćanske vjere i dodjeljuje mu posebno poslanje „kao apostola pogana“. Sve se to najvjerojatnije dogodilo oko 33.godine po Kr. Od toga časa on posvećuje sav svoj život služenju Kristu, koji ga je „zahvatio“.
     Nakon izvjesnog boravka u Arabiji, vraća se natrag u Damask gdje je već prije propovijedao. Između 36. i 39. godine ulazi u Jeruzalem i odlazi u Siriju-Ciliciju. Odatle ga Barnaba vodi po Antiohiji gdje obojica poučavaju. Za prvog misijskog putovanja, sredinom četrdesetih godina, naviještaju na Cipru, u Pamfiliji, Pizidiji i Likaoniji. Dvanaest do petnaest godina nakon svog obraćenja (zavisno o antičkom brojanju godina), oko godine 48.-49. Pavao odlazi sa Barnabom i Titom u Jeruzalem gdje sa vodećim ljudima Pracrkve sudjeluje na 1. Crkvenom saboru, tkz. Apostolskom koncilu. Pavao je za svoga života poduzeo tri misijska putovanja. Drugo koje počinje od 50. do 52., a treće od 53. do 58.godine. Pavao je 58.godine zasužnjen u Jeruzalemu i do 60.g.zatočen u Cezareji u Palestini. U jesen 60.godine šalje ga prokurator Fest s pratnjom u Rim, gdje Pavao ostaje u zatvoru dvije godine, od 61. do 63. Suđenje u Rimu dozvoljeno mu je radi njegovog pozivanja na pravo koje mu pripada kao rimskom građaninu. Nemamo nikakvih podataka o ishodu njegova procesa. Stara crkvena predaja povezuje Petrovo i Pavlovo mučeništvo sa Neronovim progonom kršćana, točnije smješta ga u doba velikog požara u Rimu 64.godine.
     Razmišljajući  o pozivu koji doživljava Pavao ostajemo pred tajnom koja se ne može objasniti jer Pavao se niti u povijesno-religijskom a ni u psihološkom okviru ne nalazi kao osoba koja bi bila imalo prikladna za zadaću koju mu povjerava osobno Gospodin. Pavao, ne samo da nije prikladan za apostola nego je apsolutno bez preduvjeta za milost koja ga je zapala. On je isto tako jedini apostol koji prima poslanje od Krista uskrsloga, ostala dvanaestorica bivaju izabrana za vrijeme Kristova zemaljskog života.
Kao apostol, Pavao je „izaslanik“, ali ne ljudi, nego „izaslanik“ samoga Isusa, čovjek Evanđelja. Njegov apostolat pribavio mu je posebno mjesto u krilu Crkve; on je apostol poganih naroda i na poseban način razumije tajnu Krista.Temelj Pavlove misli, njegove religiozne osobe i teologije samo je uskrsnuli Krist koji ga je pred Damaskom oslijepio – da progleda. Bog ga je odredio za Evanđelje i objavio mu je svoga Sina „ da ga propovijeda među poganima“. Povjerio mu je Radosnu vijest; „objavu Tajne sakrivene od vječnosti, ali sada očitovane po zapovijedi vječnoga Boga, a pomoću proročkih spisa saopćene svim narodima“… i meni…i tebi…

 

Himan sv. Pavlu

Sva Crkvo, kliči radosno, s nebeskog slavlja Pavlova:
On čudom Božjim postade, od gonitelja apostol.
Svim žarom prije bjesneći ,na sveto ime Kristovo,
Tim istim žarom poslije ,svim svijetom pronije Blagu vijest.
Od silnog dara Pavlova, do trećeg neba uzdignut,
Božanskog milja darove, on uživa otajstvene.
Ko sijač riječi marljivi, on pože žetvu obilnu:
Sve narode on sabire, Gospodinu u žitnicu.
Ko sjajna Božja svjetiljka ,Evanđeljem svijet obasja,
On razbi tmine zabluda, da Istina svud zavlada.
Nek Trojstvo bude slavljeno, što na nebu te okruni,
Nek bude nama nagradom, za uspjeh boja životnog.

Amen.

     Za  one koji ne mogu rano zaspati na našoj televiziji i nema baš prevelikog izbora programa koji bi nam noć učinili kraćom, sadržajnijom ili zanimljivijom. Osim ponekog repriziranog filma ili sapunice nemamo baš veliki izbor zabave kojom bi opustili mozak i odmorili se za dan koji je pred nama.

     Pa upravo u te kasne, noćne sate gotovo na skoro svim programima naše televizije počinje plejada astrologa, vračeva, tarot majstora, zvjezdoznanaca, onih koji otklanjaju magijske čini i uroke; i svih mogućih i nemogućih pametnjakovića kojima je dovoljan samo jedan naš poziv pa da bi nas učinili sretnima, ozdravili od bolesti i napunili naš novčanik otkrivajući nam naš sretan broj. Nije mi samo jasno kako ti stručnjaci nisu napunili svoje novčanike i bankovne račune, tako da u ta gluha doba noći spokojno spavaju; pametni, vidoviti i bogati!

 

Oni, suprotno svim očekivanjima ostaju budni rješavajući egzistencijalne probleme ovoga jadnog i napaćenog naroda.  Valjda iz prevelike ljubavi ostaju budni i spremni učiniti sve za jedan naš telefonski poziv!!!  Njihova ljubav iznosi točno 6 kuna ako zovete sa fiksne linije a 8 ako koristite mobitel. Sasvim pristojna cifra..ni mala, ni prevelika …I čekaju oni da ih nazovemo; budni, ljubazni, srdačni…ma baš kao netko tko nas najbolje razumije i spreman je riješiti sve naše probleme.  
Ono što mene osobno najviše iznenađuje je (pre)veliki broj poziva kojim punimo njihove račune. Zbrojimo li si na takav način ljubav, vjerujem da niti nama samima ne bi bio problem probdjeti jednu večer.
Praznovjerje i poganstvo cvjetaju a mi ih financiramo. Lokalne babe koje skidaju uroke popularnije su od našeg župnika koji samo „rogobori“ sa oltara. Mislimo da takve stvari nemaju nikakvog utjecaja na našu vjeru i pri tome se duboko varamo. Objavivši se, Bog je jasno rekao:“ Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemaj drugih Bogova osim mene; meni se klanjaj i meni jedinom služi..“
Kome se klanjamo kada okrenemo telefonski broj vidovnjaka i zatražimo od njega nadu da ćemo ozdraviti, udati se ili dobiti posao? Koliko je povjerenje u zemaljske bogove koji rade na TV-u?  Spava li naš Bog? Jesmo li opterećeni  životom i vjerom koja daruje nadu a ne sretne brojeve, povoljne dane i datume? Pojedinci bi željeli trenutno rješenje svih svojih problema. Žele sada i odmah vidjeti rezultate svojih uvjerenja. Bilo bi najbolje pred njihovim očima pretvoriti vodu u vino ili pak uskrsnuti ih prije reda pa da povjeruju u ljubav Kristovu i prihvate težak i trnovit put kojim je on prošao. Uzimamo li od svoje vjere samo ono što nam odgovara? Palimo li, za svaku sigurnost, jednu veliku svijeću Bogu a malu vragu? Nije li nam vjera na čvrstim temeljima sazdana tada nije nimalo problematično doći sa mise a navečer nazvati omiljenu nam gataru i saznati što nas čeka – za svaki slučaj, zlu ne trebalo.
Ljudi su skloni eksperimentiranju. Nema ničega lošeg ako pročitate horoskop uz jutarnju kavu i nasmijete se zajedno sa kolegicom. Loše je kada vam horoskop postane smjernica po kojoj ćete živjeti, loše je kada postanete ovisni o mišljenju lokalnog skidača uroka..loše je ako ostanete u uvjerenju da vam takvi ljudi mogu pomoći, da je sve to šala a i dalje zovete…a najveća žalost je  gubitak pouzdanja u Boga, koji ima plan za svakoga od nas. I dobro je što ne znamo ni dana ni sata kada Gospodin dolazi jer još uvijek imamo vremena da se vratimo na pravi put

325. godine na Nicejskom saboru definirana je dogma o božanstvu Krista kao Utjelovljene Riječi.  1600 godina poslije,papa Pio XI enciklikom „Quas primas“  11.12. 1925. godine uvodi blagdan Krista Kralja kao vrhunac otajstava spasenja. Papa je želio podsjetiti što Crkva vjeruje o Kristu, pravom Bogu i pravom čovjeku. Svetkovina Krista kralja svega stvorenja slavi se uvijek posljednje nedjelje crkvene godine.

 

Liturgijsku godinu završavamo obnovom vjere u Kristov ponovni dolazak o svršetku svijeta. Ljudska povijest po Kristu raspetom i uskrslom dobila je jedan novi tijek i novi smisao postojanja. Bog je po Kristu počeo ostvarivati svoj plan za spasenje ljudi.  Novozavjetni spisi  navještaju Kristovo kraljevsko dostojanstvo koje je bitno različito od zemaljskog kraljevanja. Uskrsli Krist je veliki svećenik i kralj koji će svoje kraljevstvo predati Ocu u eshatonu. Njegovo kraljevstvo je: kraljevstvo života i istine, ljubavi i mira, pravednosti i milosti.

Dolazak u to kraljevstvo nam je zajamčen ako se na ovom zemaljskom putu budemo ravnali prema pravilma Kristova učenja njegujući duhovne i moralne vrijednosti u svome životu. Na Pilatovo pitanje da li je on kralj odgovara da jest ali da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Isus je kralj spreman na smrt u potvrdu svoje odanosti Bogu i ljudima. Svom smrću i uskrsnućem dao je novi smisao povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Njegovo kraljevstvo je kraljevstvo svega stvorenja – i nikad nije kasno zemaljske vrijednosti zamijeniti duhovnim i pribaviti si mjesto u vječnosti . Crkva Svetkovinu Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja  časti na samom kraju liturgijske godine jer On je „Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak“, kako stoji u knjizi Otkrivenja. Slavlje ovoga blagdana događa se pred samo došašće jer on je prvi sa kojim završava jedno a počinje drugo crkveno vrijeme.

Nalazimo se pred ponovnim izborima za Hrvatski Sabor. Na njima se odlučuje o našoj budućnosti i budućnosti naše djece, tako da je pred nama odgovoran zadatak; dobro promisliti koga ćemo zaokružiti i kome ćemo pokloniti svoje povjerenje. Dužnost katolika, kao građana Republike Hrvatske, svakako je izići na izbore i glasati u skladu sa vlastitom savješću.  Neodgovorno se ponašaju oni koji govore da se njih izbori nimalo ne tiču. Izlazak na izbore je naše građansko pravo i kršćanska dužnost.

Katekizam Katoličke Crkve izričito naglašava da vjernici trebaju aktivno sudjelovati  u javnom životu i svim pitanjima koja se tiču općeg dobra njenih građana. Briga za opće dobro mora se povjeriti najboljima. Zbog toga je važno poznavati stranke koje izlaze na izbore i njihove programe. Po kakvim se pravilima  tada trebamo ravnati želimo li glasovati kao katolici i promicati vrjednote po kojima živimo? Kojim kriterijima se ravnati pri prosudbi i izboru stranaka i programa? Mislim da je najpametnije ravnati se onim kriterijima po kojima živimo.  Logično je da vjera, ukoliko se doista živi, postaje najsavjesniji kriterij društvenog i političkog života. Po toj logičnosti glas vjernika uvijek je glas osobne savjesti i moralnosti, onoga što je sam Bog upisao u njega. Zbog toga neće biti teško odabrati.

Glas vjernika uvijek će biti glas ZA:

– stranku koja brani i štiti ljudski život, od začeća do naravne smrti
– koja podupire demografski razvoj svoje zemlje
– koja promiče dostojanstvo braka i obitelji, i pravo roditelja na cjelovit odgoj svoje djece
– stranku koja se zalaže za slobodni izbor vjerskog odgoja i vjeronauka u školi
– koja potiče pravo na zaposlenost, dostojanstveno vrednuje ljudski rad, osigurava svakome pravo na primjeren dom, na dječji dodatak i porezni sustav koji djeluje u korist obitelji, kulture i općeg dobra
– stranku koja se zalaže za neradnu nedjelju
– i poštovanje svekolike Božje prirode
– koja zagovara socijalnu pravdu, solidarnost i supsidijarnost u korist općeg dobra svih građana
– vjernik će svoj glas dati onome koji se zalaže za mir
– i za cjelovitu istinu o hrvatskoj prošlosti, Domovinskom ratu i braniteljima…
 

Glas vjernika biti će glas PROTIV:

– droge, ovisnosti, korupcije, pornografije i prostitucije
– protiv istospolnih bračnih zajednica…

Stječe se dojam da su katolici manjina u hrvatskom društvu, uvijek na samim marginama društvenog života a ne bi trebalo biti tako. Aktivno uključenje u izgradnju suvremenog hrvatskog društva nije lagano, pogotovo ako imamo na umu komunistički sustav iz kojega smo izašli. Postoji li u nama još uvijek trag straha? Osjećamo li se kao vjernici laici – ravnopravnim građanima? Može li nam povijest biti najbolja učiteljica života? Znamo li učiti na greškama?

Predstojeći izbori događaju se na povijesnoj prekretnici ulaska u europske integracije i oblikovanja pravnog ustroja koji će dugoročno odrediti društveni razvoj i vrijednosno ozračje naše zemlje. Dani koji su pred nama su dani novoga i odlučnog početka. Dobro je uvijek krenuti iznova; sa novim zanosom za Boga, čovjeka i cjelokupno društvo u kojem živimo.

Crkva nas zato potiče „ Izađimo na izbore i molimo za svoju domovinu!“.