Archive for category: PosebneTeme

„Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova.“(Ef 3,8)

Najznačajnije obraćenje u povijesti Crkve je obraćenje svetoga Pavla apostola. Od progonitelja do navjestitelja – proći će Pavao dug put. Potpuno prepuštanje Božjoj volji radikalno će promijeniti njegov život.

Obrat koji se dogodi u životu čovjeka i koji iz korijena mjenja njegovo religijsko uvjerenje je dubok i potresan. Želeći pripadati nekome (u ovome slučaju Crkvi) potrebno je mijenjati sebe, svoje životne stavove kao i moralne norme po kojima je čovjek živio do obraćenja. Sama riječ „obrat“ označava nešto obratno, obrnuto od onoga na što smo navikli. Obratiti se nekome, pretpostavlja prvotno povjerenje u tu osobu. Obratiti se i priznati vlastitu nemoć nekome može samo onaj koji ima moć poniznosti.

Obrnuto je istoznačnica za naopako, nešto okrenuto ili usmjereno na drugu stranu. Obratiti (obrnuti) se na cesti – znači promijeniti smjer, slično kao i u životu. Do sada sam živio ovako; od sada „meni je živjeti Krist“ – kaže sveti Pavao. Ono što vrijedi za Pavla, vrijedi i za svakoga od nas. Sveti Pavao je nailazio na mnoge probleme tijekom svojega obraćenja; od nevjerice do nevjere. Bilo je teško vjerovati jednoć gorljivom progonitelju kršćana – a sada Kristovu navjestitelju. Susretao se on i borio sa svakakvim nedaćama koje su ga stizale. Vjeran Kristu, vjerujući njegovim obećanjima, i ne zaboravljajući svoj susret s Uskrslim, Pavao hrabro dolazi pred kršćane i odlazi među pogane navještajući Riječ Božju, riječ onoga koji ga je poslao.

Pavao je povjerovao, i u toj vjeri pronašao snagu obraćenja. Pokušajmo takvu snagu pronaći u sebi, baš poput Pavla.

Darivanje je iskustvo koje sačinjava bitnu dimenziju svakoga ljudskog života.

Nema čovjeka koji nije darivao ili bio darovan, jednostavno stoga, jer više ne bi bio čovjek.

Darivali su se jedno drugom naši roditelji pa smo po daru majčine utrobe došli na ovaj svijet; dar smo roditeljima, kao i jedni drugima; darovana su nam naša djeca, prijatelji, kolege sa posla, susjedi…

Ipak, najveći dar nam dolazi od Boga. On je onaj koji nas daruje; On je dar u sebi i dar za čovjeka. I trebamo biti zahvalni zbog toga. Ako je istina da je zahvalnost znak plemenite duše, na zadnjoj misi u godini, „misi zahvalnici“ i nema baš puno ljudi. Da li zbog neplemenitosti, ili nezahvalnosti? – ne znam…samo mi negdje u podsvijesti odjekuju riječi svetoga Pavla: „Što imaš čovječe, a da nisi primio?“. Imati osjećaj zahvalnosti, a ne pokazati ga, isto je kao dobiti dar a ne otvoriti ga.  Zaista, što darovano imamo a da nismo prije primili? Čovjek u svom životu obično više prima nego  što daje, a više misli da zaslužuje nego što zahvaljuje.

Tko zahvalno gleda na život, bit će zadovoljan onim što je od Boga dobio. Sve što jesmo i imamo, dar je od Boga – i na svemu mu trebamo zahvaljivati. Samo se ne trebamo zavaravati da je naša zahvalnost potrebna Bogu; ona je potrebnija nama. Zahvalnost čuda čini jer  smo zbog nje skromniji, ponizniji, bogobojazniji, vjerniji, osjećajniji, postojaniji… pa Bog tada lako u nama prepoznaje srce zahvalna čovjeka . A zahvalnom čovjeku Riječ Božja daje snagu  da, onako;

„Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nastavite u njemu živjeti; u njemu čvrsto ukorijenjeni, na njemu stalno naziđivani i učvršćivani vjerom, kako ste poučeni, obilujte sa zahvalnošću!“ (Kol 2, 6-8)

Posljednju nedjelju godine Crkva proslavlja u znaku obitelji – Svete Obitelji Josipa i Marije, jedinstvene obitelji koja je nastala u Božjem planu spasenja. Prve stranice Pisma donose opis stvaranja muškarca i žene kao vrhunac Božje stvarateljske ljubavi: „I reče Bog: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji! Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“ (Post 1,26-17).

          Nazaretska Obitelj upućuje na svoj i na izvor svake obitelji; upućuje na otajstvo Boga koji je u sebi zajednica i zajedništvo; Boga koji je u sebi Obitelj.

          Koliko je molitva za obitelj potrebna, pokazalo se ne tako davno i u našoj zemlji.

Brak, kao zajednica muškarca i žene koji uz djecu čine obitelj  izvojevala je nedavno jednu veliku i znakovitu pobjedu kada je na prvom narodnom referendumu u povijesti naše zemlje jasno i glasno poručila cijelom svijetu da je obitelj  kolijevka naroda i naraštaja; da ju je takvom zamislio i uredio Bog  –  da poput njega dalje u toj zajednici stvara novi život za dobro svijeta. Usprkos neviđenom omalovažavanju, ismijavanju i vrijeđanju od strane pojedinih više ili manje poznatih organizacija, možemo sa ponosom reći da je Hrvatska rekla odlučno DA – braneći biblijsku sliku obitelji onako kako ju je zamislio i stvorio Bog.

        Današnje društvo se naizgled pokazuje kao humano, a u stvari je daleko od toga. Mogli smo to vidjeti na bezbroj poteza koje je povlačilo protiv obitelji, želeći joj promijeniti oblik i smisao, obezvrijeđujući je prema zahtjevima marginalnih skupina i pojedinaca, želeći preodgajati   djecu po mjeri bezbožnog mentaliteta i oduzimajući joj vjeru u Boga i božanske vrijednosti na kojima se temelji. Pokušali su umanjiti odgovornost koju članovi obitelji imaju jedni prema drugima na ovom, i na onome svijetu. Kad pođemo od činjenice da nema savršene obitelji, niti one izuzete od rana ili zaštićene od udaraca, onda bi bilo najjednostavnije zaključiti i odlučiti da srušimo njezinu vjerodostojnost i da je uništimo do kraja. Ali Bog nije tako razmišljao, nego se odlučio ozdraviti je. Gospodin prema njoj nije nastupao ni agresivno ni osvetoljubivo,već je prema obitelji pokazao puno ljubavi. Imao je dobrih razloga da uništi,jer je njemu prvi čovjek i prava obitelj okrenula leđa. No Bog nije uništio ono što je jednom stvorio kao dobro.

          Zato joj je kao uzor pružio Svetu Obitelj Isusa, Marije i Josipa da oni usmjeravaju korake svake naše obitelji na putu prema vječnosti. Danas nam Bog koji poziva obitelj na vjeru doziva u pamet da je grijeh protiv Boga ujedno i grijeh protiv obitelji. Dok promatramo Svetu Obitelj, uputimo joj svoje molitve za sve hrvatske obitelji i obitelji svega svijeta.